“Nejednakost se danas ne odnosi samo na one koji imaju i nemaju. Nejednakost je sve prisutnija zbog onih koji mogu i onih koji ne mogu. Siromašne žene koje nisu u mogućnosti donositi samostalnu odluku o veličini svoje porodice i koje su lošeg zdravlja, zbog neadekvatne brige o reproduktivnom zdravlju dominiraju u redovima ovih koji ‘ne mogu'”, navode.

Žene se u BiH najčešće udaju u 26., a muškarci u 29. godini

Kada je riječ o našoj državi, sa 3,5 miliona stanovnika činimo 0,05 posto ukupne svjetske populacije. Žene u BiH u prosjeku žive 80, a muškarci 75 godina. Prema statistikama, žene se u našoj državi najčešće udaju u 26. godini, a muškarci u 29. godini, dok žene u prosjeku rode 1,4 djece.

Također je, u periodu od 2008. do 2016. godine, zabilježeno četiri posto maloljetničkih brakova.

U susjednoj Hrvatskoj je slična situacija – žene u prosjeku žive 81, a muškarci 75 godina, dok žene u prosjeku rode 1,5 djece.

U Srbiji žene u prosjeku rode 1,6 djece. U izvještaju je navedeno da obrazovna nejednakost među Romima negativno utječe na djevojke koje u brak stupaju prije 18 godina. Prema statistici, 57 posto Romkinja u Srbiji stupilo je u brak prije punoljetstva.

U većini zemalja u razvoju, najsiromašnije žene imaju najmanje mogućnosti za planiranje porodice, imaju najmanji pristup prenatalnoj brizi o bebi i najčešće rađaju bez pomoći ljekara ili babice.

Najveći prosječan broj rođene djece po ženi zabilježen je u Kongu (6,0), Maliju (6,0), Ugandi (5,5), Nigeriji (5,5) Tanzaniji (5,0) Zambiji (4,9) i Južnom Sudanu (4,8).

Ograničen pristup planiranju porodice razlog je zbog kojeg svake godine u zemljama u razvoju dolazi do 89 miliona neplaniranih trudnoća i 48 miliona abortusa. To, osim što šteti zdravlju žene, ograničava njenu radnu sposobnost zbog čega, s ekonomskog aspekta, dolazi do neizvjesnosti.

Nedostatak pristupa srodnim uslugama, poput pristupačne brige o djetetu, također sprečava žene u traženju posla. Mnoge žene koje su u radnoj snazi nemaju pravo na porodiljsko odustvo i žrtve su diskriminacije poslodavaca koji ih prisiljavaju da biraju između karijere i majčinstva.

“Zemlje koje se žele uhvatiti ukoštac s ekonomskom nejednakošću moraju početi rješavanjem nejednakosti kao što su reproduktivno zdravlje i prava žena, kao i uklanjanje socijalnih, institucionalnih i drugih prepreka koje sprečavaju žene da ostvare svoj puni potencijal”, rekla je izvršna direktorica UNFPA, doktorica Natalia Kanem.

Ističe da cilj treba biti smanjenje svih nejednakosti, jer neki od najsnažnijih napredaka mogu biti rezultat realizacije reproduktivnih prava žena.