U Sarajevu će 28. juna 2014. godine, biti obilježeno stoljeće od početka Prvog svjetskog rata. Događaj od kojeg je proteklo “mnogo vode”, cijelih stotinu godina, i dan-danas izaziva brojne kontroverze, kao uostalom i način na koji će biti obilježen na prostorima Balkana, nedavno dodatno izranjavanim i uznemirenim još jednim krvavim ratom.Prvi svjetski rat, Veliki rat, ili kako je početku nazivan, Rat koji će okončati sve ratove, nije započeo pucnjima u Sarajevu 28. juna 1914. godine.
Pucnji Gavrila Principa, tad dvadesetogodišnjaka, rođenog kod Bosanskog Grahova u BiH i člana jugoslovenske organizacije “Mlada Bosna”, kojima je usmrtio austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu, bili su samo “okidač” za ionako zategnute odnose između tadašnja dva suprotstavljena bloka velikih svjetskih kolonijalnih sila.
Svijet podijeljen na blokove
Prva decenija 20. stoljeća u svijetu je obilježena kao decenija naoružavanja velikih sila. Nakon što je na Bečkom kongresu 1878. godine izvršena nova podjela svjetskog, posebno evropskog teritorija, došlo je do formiranja dva velika bloka država – Antante (Rusija, Francuska i Velika Britanija) i Trojnog saveza (Njemačka, Austrija i Italija). Dok je Antanta formirana s ciljem da očuva dotad stečene pozicije i prevlast u svijetu, u suprotnom taboru Trojnog saveza bile su države koje su zagovarale izmjenu postojećeg stanja definiranog Bečkim kongresom.
Istovremeno, u svim pomenutim zemljama, izdaci za naoružavanje postajali su sve veći – produžavan je vojni rok, rastao je broj redovnih vojnika… Svijet je bio naoružan i spreman za oužani sukob, kao da se samo čekao povod.
Prema istorijskim podacima, sile Antante imale su 75 miliona vojnika, a dok su zemlje trojnog saveza imale 11 miliona ljudi u uniformama u osvit Prvog svjetskog rata.
U takvoj atmosferi Austro-Ugarska koja je dobila na upravljanje teritorij Bosne i Hercegovine na Bečkom kongresu, a 1908. godine izvršila i aneksiju (pripajanje) te zemlje, organizirala je velike vojne vježbe u junu 1914. godine kojima je prisustvovao austrijski prestolonasljednik Franz Ferdinand. Tom prilikom, Ferdinand je, mimo ranije utvrđenog protokola, odlučio posjetiti Sarajevo.
Kobna posjeta Sarajevu
O samim okolnostima koje su praktično olakšale posao Principu i njegovim pomagačima, i danas postoje različita mišljenja i brojne dileme. Različito govore i historijski izvori sa različitih prostora Balkana.
Tadašnji ministar finansija Austro-Ugarske Leon Bilinski u memoarima je napisao kako je posjeta trebala biti vojnog karaktera, ali je iznenada promijenjen plan.
“Plan svečanog ulaska automobila u Sarajevo iziskivao je odgovarajuće pripreme, odgovarajući broj automobila i osiguranje duge linije koja je iznosila pola milje. Ni jedno ni drugo nije učinjeno. Grad Sarajevo imao je malu gradsku policiju, države u to vrijeme nije bilo… Kad se približavao dolazak prestolonasljednika u Sarajevo, zemaljskom poglavaru gospodinu Potioreku obratio se načelnik policijske uprave rekavši kako raspolaže sa 30 ili 40 policajaca. Priznao je da dugi put od tvornice duhana do Vijećnice ne može sasvim osigurati tim osobljem te zatražio vojnu pomoć. Zemaljski poglavar rekao je da vojske nema u gradu zbog manevara i da ne može biti na vrijeme vraćena u Sarajevo. Ali i zato se našao savjet. General Šanjarić, koji je zapovijedao žandarmerijom, predložio je zemaljskom poglavaru obustavljanje ulazne linije s obiju strana, kordonom žandara i taj prijedlog je bio odbijen. Sigurno je da su gosti takvom odlukom predani kao plijen ulici…”, piše uz ostalo Bilinski.
Sa druge strane srbijanski list “Politika” je u izdanju od 16. juna 1914. objavio:
“U Sarajevu i na cijeloj teritoriji po kojoj se kretao Ferdinand bile su preduzete najnevjerovatnije policijske mere za zaštitu prestolonasljednika. Još pre dve nedelje počela su hapšenja. Još pre deset dana počeli su osiguravati stopu po stopu zemljšta kojim je imao proći prestolonasljendik. U jučerašnjem broju mi smo saopštili, šta je sve preduzeto za juče. Kad je Franjo Ferdinand imao učiniti zvaničnu posetu Sarajevu; saopštili smo naredbu sarajevske policije koja ide do kurioznosti. Predviđeno je čak, da nijedan prozor ni na jednoj kući ne sme biti otvoren…”.
Članovi organizacije “Mlada Bosna”, formirane na ideji izdvajanja svih južnih Slavena iz Austro-Ugarske monarhije, Gavrilo Princip, Trifko Grabež i Nedeljko Čabrinović iz Srbije su s oružjem i cijanidom (s namjerom da okončaju i vlastite živote prije nego što budu uhapšeni) stigli su u Sarajevo s namjerom da izvrše atentat na autrougarskog prestolonasljednika. U samom atentatu učestvovalo je sedam osoba. Osim Principa, Grabeža i Čabrinovića, tu su bili i Muhamed Mehmedbašić, Vasa Čubrilović, Cvetko Popović i Danilo Ilić.
Dok je Frdinandov automobil, tog 28. juna 1914. godine, vozio prema gradskoj vijećnici odjeknula je prva eksplozija bombe bačene iz gomile ljudi koji su izašli dočekati prestolonasljednika. Nije pogodila cilj. Prilikom povratka iz gradske Vijećnice i sastanka s gradskim čelnicima i predstavnicima tadašnje Zemaljske vlade, Ferdinanda je dočekao drugi atentator, Gavrilo Princip. Iz neposredne blizine, mecima ispaljenim iz pištolja Princip je usmrtio Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.
Hici ispaljeni u Sarajevu ubrzo su odjeknuli u cijelom svijetu…
Objave rata
Austro-Ugarska je za sarajevski atentat optužila Srbiju kojoj je 23. jula 1914. uputila ultimatum na koji je Srbija morala odgovoriti u roku od 48 sati. Srbijanska vlada prihvatila je sve uvjete ultimatuma osim zahtjeva da austrougarski istražitelji na srbijanskoj teritoriji provedu istragu u vezi s atentatom.
Tačno mjesec dana kasnije, 28. jula 1914, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji. Rusija je započela mobilizaciju, a to je Njemačka iskoristila i 1. augusta 1914. objavila rat Rusiji. Ubrzo je objavila rat Francuskoj i neutralnoj Belgiji. Štiteći belgijsku neutralnost, Velika Britanija je 4. augusta objavila rat Njemačkoj. Time su sve tri sile Antante bile u ratu sa Njemačkom i Austro-Ugarskom. Italija je na početku rata proglasila neutralnost.
To je bio početak velikog četverogodišnjeg rata vođenog na teritoriji više kontinenata, vođenog između nekoliko najrazvijenijih i ekonomski najjačih država, rata koji je odnio milione ljudi, ranio milione, razorio milione domova i pokrenuo milione izbjeglica… Svijet koji je ratovao otkako se historija bilježi, prije toga nije iskusio takvu katastrofu.
U augustu 1914. godine Japan se pridružio Antanti, a Osmansko carstvo stalo na stranu Njemačke i Austro-Ugarske, nakon čega je Trojni savez prerastao u novi savez država, nazvan Centralne sile.
Otvoreno je nekoliko velikih ratnih frontova – zapadni, istočni, balkanski.. A ulaskom Italije u rat na strani Velike Britanije, jer su imali tajni sporazum od 26. aprila 1915, otvoren je i novi, italijanski front… SAD je ušao u rat 1917.
Prvi svjetski rat trajao je do novembra 1918. godine kad je potpisan mirovni ugovor između sila Antante i Njemačke u Brest-Litovsku. Međutim, najvažniji mirovni ugovor o okončanju rata je Versajski ugovor potpisan 28. juna 1919. godine, pet godina nakon Sarajevskog atentata.
Kraj četiri svjetska carstva
Najvidljivija i najdirektnija posljedica Prvog svjetskog rata je nova teritorijalna podjela svijeta obilježena raspadom čak četiri velika carstva: Osmanskog, Austro-Ugarskog, Njemačkog i Ruskog. Njemačko carstvo je izgubilo dotadašnje kolonije, proglašeno odgovornim za rat i određeno je da mora plaćati izuzetno veliku materijalnu štetu. Od austrougarskog teritorija formirane su Austrija. Mađarska, Čehoslovačka i Kraljevina Srba, Hrvata, Slovenaca (uspostavljena 1. decembra 1918.). Na teritoriji Osmanskog carstva nastala je Republika Turska, a to carstvo izgubilo je dio teritorija koji su dati pod protektorat silama Antante. Rusko carstvo je izgubilo dio svoje zapadne granice i tu su stvorene nove države: Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska, dok su ostatkom zemlje vladali boljševici nakon Oktobarske revolucije 1917. godine.
Prvi svjetski rat je prvi rat u historiji čovječanstva u kojem su zabilježeni milionski gubici ljudskih života. Naime, u toku četvorogodišnjeg rata poginulo je po nekim izvorima između deset i 20 miliona ljudi, a po drugim oko 17 miliona ljudi. Ranjeno je također nekoliko desetina miliona ljudi. Zanimljivo je da je ovaj svjetski rat vođen u uvjetima tehničko-tehnološkog napretka naoružanja, pa su primjerice prvi put korišteni tenkovi. No, to nije pratio i razvoj medicine, pa su ranjenici na bojištima masovno umirali od sepse i drugih komplikacija koje se liječe antibioticima, jer antibiotici nisu postojali, a penicilin je otkriven tek u periodu između dva svjetska rata… Pred kraj rata u Španiji se pojavila epidemija gripe (španska gripa).
Stotinu godina nakon Sarajevskog atentata podijeljena su mišljenja ko je bio atentator Gavrilo Princip i kakva je njegova veza sa organizacijom Crna ruka, tajnom srpskom terorističkom imilitantnom organizacijom, čiji je cilj bio destabilizirati Austro-Ugarsku i stvoriti tzv. “veliku Srbiju”. Ostaje neistraženo do kraja i da li je na djelovanje organizacije “Mlada Bosna”, čiji je Princip bio član, pod krinkom ujedinjenja južnih Slavena, imala uticaja Crna ruka.
Čini se da ni priča o samom atentatu i onome što mu je prethodilo nikad neće biti ispričana do kraja. Posebno danas, u vrijeme narastanja nacionalističkih i separatističkih strasti u BiH i ali i oko BiH. Pucnji Gavrila Principa, zasad je izvjesno, nisu skrivili, ali su ubrzali početak najveće ljudske i historijske katastrofe s kojom se do tada svijet suočio.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Izdvojeno Vijesti
