Očekivano, izraelski dužnosnici su pozdravili američku odluku. Ministar obrazovanja Naftali Benet nazvao ju je “velikim korakom prema regionalnom miru”, a predsjednik Benjamin Netanjahu “povijesnom prekretnicom”, dodavši da “nema mira koji ne uključuje Jeruzalem kao prijestolnicu Izraela” i pozvavši u isto vrijeme i ostale zemlje da presele svoja veleposlanstva u Jeruzalem.

S obzirom na to da je SAD najvjerniji saveznik Izraela koji je još 1967. okupirao istočni Jeruzalem, a 1980. proglasio čitavi Jeruzalem “nedjeljivom i vječnom prijestolnicom”, postavlja se pitanje – zbog čega je ova izgledna odluka Washingtona tako kontroverzna? I kako to da Trumpovi prethodnici nisu već donijeli tu odluku? Naime, američki Kongres još je 1995. izglasao Zakon o ambasadi u Jeruzalemu, prema kojem se ambasada te zemlje seli iz Tel Aviva u Jeruzalem koji se time priznaje kao glavni grad Izraela.

Međutim, američki predsjednici dosad su redovito potpisivali suspenziju ovog zakona, unatoč izraelskom lobiranju, u želji da ostanu neutralni u mirovnom procesu, za koji je status Jeruzalema kritična točka prijepora. Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo je izraelsku deklaraciju o Jeruzalemu kao glavnom gradu ništavnom, zbog čega međunarodna zajednica ne priznaje izraelski suverenitet nad istočnim Jeruzalemom. Sve države koje priznaju Izrael svoja veleposlanstva imaju u Tel Avivu.

U neku ruku, za Izrael je ovo samo potvrda postojećeg statusa jer se u zapadnom Jeruzalemu već nalazi sjedište predsjednika, premijera, parlamenta (Kneset) i gotovo sva ministarstva. U skladu s time, američka administracija tvrdi da je ovo priznanje “povijesne i trenutne stvarnosti”. Ipak, posljedice za regiju, kao i za SAD bit će dalekosežne jer se ovime i službeno odriče statusa neutralnog posrednika u dugogodišnjem mirovnom procesu između dviju sukobljenih strana, piše BBC.

Izrael već desetljećima prkosi rezolucijama Vijeća sigurnosti – od okupacije istočnog Jeruzalema i ostatka palestinskog teritorija nakon Šestodnevnog rata 1967., izgradio je desetak naselja za oko 200 hiljada židovskih doseljenika u palestinskom dijelu grada te tako drastično izmijenio demografsku sliku Jeruzalema. Iako se izraelska naselja smatraju protuzakonitima prema međunarodnom pravu, Izrael to osporava, nudeći vlastitu pravnu interpretaciju. Američka odluka dat će izraelskoj poziciji u pregovorima veću težinu, unatoč osporavanju Palestinaca.

Stoga, dok će Izraelci ovo zasigurno protumačiti kao ispravljanje povijesne nepravde, pri čemu se, među ostalim, pozivaju i na tri tisuće godina kontinuirane židovske prisutnosti u Jeruzalemu. Međutim, jasno je da je Jeruzalem sveti grad ne samo za Židove, već i za kršćane i muslimane – sve tri svjetske religije ovdje imaju neka od najvažnijih svetišta. Ali ako Trump zaista misli u svom mandatu riješiti spor Izraela i Palestine, kao što je obećavao, nazivajući to svojim “ultimativnim dogovorom” i tvrdeći da problem “nije tako težak kao što ljudi misle”, ovim je potezom drastično umanjio šanse da do mirnog rješenja zaista dođe.

Sasvim izgledno možemo očekivati nove prosvjede Palestinaca, a možda i novi oružani sukob dviju strana koji je uvijek nosio ogromne civilne žrtve, prvenstveno na palestinskoj strani. Relativno minorne promjene u statusu svetišta, vezane za molitve muslimana u džamiji Al-Aksa ili posjete Židova istoj lokaciji (Brdu hrama) izazivale su nasilne sukobe, uključujući i drugu palestinsku Intifadu (ustanak). Sukobe su redovito pratili i teroristički napadi Hamasa i drugih islamističkih skupina, kao i nasilni i bespoštedni obračun izraelske policije i vojske s Palestincima koji međunarodne organizacije osuđuju zbog primjenjivanja kolektivne kazne i teškog kršenja ljudskih prava. Dakle, Izrael i Palestina mogli bi ući u novi ciklus krvoprolića zbog Trumpove odluke. Pitanje je – je li američki predsjednik toga svjestan?