Plastika je svuda oko nas, i njena uloga u svakom segmentu života postala je nezamjenjiva. Ona je na nama kao odjeća, kozmetika, bez nje ne bi bilo ni smartfona ni automobila, ni uređaja za obnovljive izvore energije.
Kada se spomenu nafta i njeni derivati, većinu će to istog trenutka asocirati na gorivo za automobile, a malo ko će pomisliti na plastiku koja je, kao i benzin, derivat sirove nafte.
Potražnja za plastikom u Europi i u ostatku svijeta ne opada, za razliku od fosilnih motornih goriva, za koje se očekuje pad potrošnje u sljedećih 15 godina.
Zahvaljujući njenoj svestranosti i efikasnosti plastika je ključni materijal za pakovanje, građevinarstvo, u transportu…
Nezaobilazna je i za uređaje koje koristimo za proizvodnju takozvanih obnovljivih izvora energije, kao i u brojnim drugim sektorima, počevši od onih za ljude najznačajnijih poput medicine, gdje je plastika nužna za medicinske uređaje, pa do onih koji nam pružaju odmor, razonodu i užitak poput sporta.
Vjetroturbine i solarni paneli sadrže mnoštvo plastičnih dijelova i većina ljudi bi se iznenadila kako je zapravo nafta nužna i u proizvodnji obnovljivih izvora energije.
Slično je i s automobilima, bilo električnim, bilo onima s pogonom na dizel ili benzin. U prosjeku na sebi imaju oko 200 kilograma plastike i oko 80 kilograma gume.
Plastični materijali u suštini su organski, najčešće bazirani na fosilnim gorivima, a proizvode se i od bio sirovina.
No najvažnije je da se mogu reciklirati, te je od obje sirovine moguće proizvoditi i biorazgradivu plastiku.
Industrija plastike ili petrohemijska industrija samo direktno zapošljava više od 1,5 miliona ljudi u Europi u preko 60.000 kompanija i to većinom onih malih i srednje veličine.
Na našem evropskom kontinentu proizvede se oko 60 miliona tona plastike godišnje, s prometom od oko 350 milijardi eura u 2016. godini i uplatom u proračune i za doprinose u iznosu od oko 30 milijardi eura.