Ono što čujete na ulicama jeste cvrkutanja ptica, lagano miješanje čaja i šolja sa kafom u kafićima i zvuk ljudskih glasova. Učitelji prolaze kroz gradić sa đacima bez brige da će nekoga od njih udariti auto, prenosi The Guardian.

“Slušajte”, kaže gradonačelnik, otvarajući prozore svog ureda. Sa ulice dopiru isprepletene konverzacije ljudi.

“Prije nego što sam postao gradonačelnik, 14.000 auta je prolazilo kroz ovaj gradić svaki dan. Bilo je više auta nego ljudi.”

Miguel Anxo Fernandez Lores je gradonačelnik Galicijskog grada od 199.9 godine.
Njegova filozofija je jednostavna: činjenica da posjedujete auto vam ne daje za pravo da zauzimate javni prostor.

“Dešava se da penzioneri ili mala djeca ne mogu koristiti ulicu od parkiranih auta. Kako je moguće da privatni posjed – zauzima javni posjed?“, kaže Lores.

Benefiti su brojni. Na istim ulicama gdje je od 1996. do 2006. umrlo 30 ljudi, samo je troje umrlo u narednih deset godina, a niko od 2009.

Nivo CO2 je pala za 70 posto, a auta su zamijenjena biciklima ili pješacima. I dok drugi gradovi polako propadaju, Pontevedra je dobila 12.000 novih stanovnika.

“Grad je savršene veličine za pješačenje. Možete preći čitav grad u roku od 25 minuta. Dosta je stvari koje možete kritikovati, ali ne postoji ništa što bi vas natjeralo da kriticizirate ovaj model”, kaže lokalni arhitekta Rogelio Carballo Soler.

“Živio sam u Madridu i mnogim drugim mjestima, ali za mene je ovo raj. Čak i ako pada kiša, pješačim svuda. I isti oni obućari koji su se žalili na ovaj sistem, su ti koji su održali svoje biznise uprkos krizi. Također je super mjesto za porodični život i odgajanje djece”, kazao je Raquel Garcia.