Na Badnjak 1969. godine posada Apolla 8 koju su činili Frank Borman, James Lovell i William Anders je imala privilegiju prvi put vidjeti Zemlju iz perspektive do tada nepojmljive ljudskom rodu.

Borman, Lovell i Anders su postali prvi ljudi koji su napustili Zemljinu nisku orbitu, te su deset puta obišli Mjesec i uspješno se vratili na našu planetu.

Njihov primarni zadatak bilo je fotografisanje potencijalnih mjesta na koje bi buduće Apollo posade mogle sletjeti na Mjesec, a ono što su prilikom četvrtog obilaska vidjeli ostat će jedan od najupečatljivijih prizora u historiji čovječanstva.

Borman, komandir misije, je upravio letjelicu tako da je prozor bio okrenut ka Zemlji.

“O, moj Bože!”, uzviknuo je Anders.

“Pogledate ovo! Zemlja izlazi! Ovo je prelijepo!”, uzviknuo je Anders.

Ono što je vidio bio je “izlazak Zemlje” (“Earthrise”), do tada nepojmljiv prizor.

Svima nam je poznato kako Mjesec “izlazi”, odnosno prizor koji vidimo kada Sunce obasjava jedan dio Zemljinog prirodnog satelita, te kažemo da vidimo “mladi Mjesec”. S druge perspektive, one sa Mjeseca, također Zemlja “izlazi”.

Fotografija koja je objavljena nakon povratka posade na Zemlju 27. decembra obišla je čitav svijet, a čovječanstvo je prvi put stvarno mogli shvatiti koliko je naša planeta krhka, mala i, na kraju krajeva, beznačajna u beskrajnosti svemira, te da smo zaista privilegovani što živimo na njoj.