Završene su kvalifikacije za Evropsko fudbalsko prvenstvo 2020. za koje se grupna faza prvi put igrala u jednoj kalendarskoj godini od marta do novembra 2019, ali će konačan spisak učesnika biti poznat u martu naredne.
Tada će 16 selekcija koje kroz grupnu fazu nisu osigurale direktno učešće, ali sa dobrim plasmanima u novom UEFA takmičenju Ligi nacija, kroz doigravanje dobiti drugu priliku da se domognu završnog takmičenja najboljih na Starom kontinentu.
Prvih dvadeset
Prvi put od 1976. godine nijedan tim neće se direktno plasirati na Euro kao domaćin, jer će se u čast 60. godišnjice otkako je ovo takmičenje zaživjelo taj turnir organizovati u 12 evropskih država. Grupna faza kvalifikacija, u kojoj je učestvovalo svih 55 članica UEFA, dala je imena 20 učesnika prvenstva, ekipa koje su u deset kvalifikacijskih grupa osvojile prva dva mjesta.
Iako je mnogim ljubiteljima fudbala poznato, red je da imena selekcija koje su osigurale učešće na šampionatu ponovimo još jednom. To su, abecednim redom: Austrija, Belgija, Češka Republika, Danska, Engleska, Finska, Francuska, Holandija, Hrvatska, Italija, Njemačka, Poljska, Portugal, Rusija, Španija, Švajcarska, Švedska, Turska, Ukrajina i Vels.
Za posljednja četiri mjesta na Euru 2020. boriće se kroz play-off u martu naredne godine 16 reprezentacija: Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Gruzija, Kosovo, Island, Izrael, Mađarska, Makedonija, Norveška, Republika Irska, Rumunija, Sjeverna Irska, Slovačka, Srbija i Škotska.
Mora se istaći da je reprezentacija Italije pod vodstvom Roberta Mancinija ostvarila rekord u ovom kvalifikacijama pobijedivši u svih deset susreta grupe J, u kojoj je učestvovala i naša selekcija, i sa veoma ubjedljivom gol-razlikom 37:4. Zanimljivo je i da je debitant u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo – reprezentacija Kosova osigurala nastup u baražu i tako ostala u igri za plasman na finalni dio.
Žrijeb grupa za Evropsko prvenstvo 2020. godine biće održan 30. novembra u Bukureštu, a na kraju kvalifikacija znaju se rasporedi sve četiri jakosne skupine, dok će konačni spisak imena svih učesnika biti poznat u martu, po završetku baraža. Plasman prvi put nije određen na osnovu rang-liste UEFA, nego na osnovu uspjeha u kvalifikacijama.
Tako će prvu jakosnu grupu na izvlačenju u Bukureštu činiti Belgija, Italija, Engleska, Njemačka, Španija i Ukrajina, u drugoj će se naći Francuska, Švicarska, Hrvatska, Poljska, Holandija i Rusija, treću će sačinjavati Portugal, Turska, Danska, Austrija, Švedska i Češka, te četvrtu Vels, Finska i pobjednici baraža A, B, C i D divizije Lige nacija.
Vidi se da je UEFA u prvi šešir svrstala šest najboljih pobjednika grupa, u drugom su preostali pobjednici i dva najbolja drugoplasirana tima, u trećem je šest drugoplasiranih reprezentacija rangiranih po broju bodova od trećeg do osmog mjesta, a u četvrtom su dvije najlošije drugoplasirane ekipe, plus četiri pobjednika baraža iz divizija A, B, C i D.
Treba istaći da su neke ekipe već razvrstane po skupinama. Tako je nosilac grupe A Italija (najuspješnija selekcija u kvalifikacijama), u grupi B su Belgija, Rusija i Danska, u grupi C će biti Ukrajina i Holandija, u grupi D za nosioca je određena
Engleska, u grupi E Španija i u grupi F Njemačka.
Zna se da će BiH u prvom susretu doigravanja biti domaćin 26. marta Sjevernoj Irskoj, ekipi koju smo dva puta pobijedili u Ligi nacija, pa kako se igra samo jedna utakmica, budi se nada u uspjeh. U drugom polufinalu Divizije B sastaće se Slovačka i Republika Irska, a pobjednici tih duela odučivaće 31. marta ko će se plasirati na finalni turnir.
Dodatni motiv
Ako sportski motiv (što im se često zna dešavati na utakmicama) nije dovoljan da naši najbolji fudbaleri osiguraju prvi put plasman na Evropsko prvenstvo, možda im dodatni bude onaj finansijski. Naime, samo za plasman na Euro 2020 UEFA daje nagradu od vrtoglavih 18,5 miliona KM. Ako kojim čudom selekcija BiH prođe, biće u prilici da zaradi i koji milion više. Naime, za svaku pobjedu u grupi dobijaju se 3 miliona, a za svaki remi 1,5 miliona KM. Prolazak u osminu finala donio bi 4 miliona KM, plasman u četvrtfinale 6,5 miliona KM, polufinale 10 miliona KM. Sam plasman u finale donosi 14 miliona, a pobjednik će biti nagrađen sa 20 miliona KM.
Ipak, čini se da u ovom trenutku ne postoji nijedan motiv koji bi pokrenuo ovu selekciju Roberta Prosinečkog da ostvari nekakav pomak i ispuni želje miliona ljubitelja fudbala, koje je razočarala nastupom u grupnoj fazi kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Na kraju, reprezentacija je završila takmičenje u grupi J kao četvrta sa 13 bodova, jednim manje od treće Grčke. Uspjeh je možda što su iza nas ostali Armenija sa deset i Lihtenštajn sa dva boda.
Tek na posljednjem, četvrtom gostovanju u Vaduzu, reprezentacija BiH je uspjela da ostvari pobjedu. Savladan je sa 3:0 Lihtenštajn, koji je dugo uspijevao da parira napadima naših najboljih fudbalera. Nakon utakmice je selektor Robert Prosinečki dao viđenje posljednjeg nastupa: “Momci su dobro odradili ovaj meč. Pored tri gola imali smo još prilika. Prvi put smo igrali u ovom sastavu, sa igračima koji su manje igrali do sada i možemo biti zadovoljni viđenim. Predstoji play-off, pa ćemo se spremati za to.”
Može li se iz ove izjave selektora zaključiti da će on voditi selekciju i u baražu? Prema pomalo maglovitim informacijama o ugovoru koji su čelnici N/FSBiH sklopili sa Prosinečkim, zna se da će on voditi reprezentaciju do kraja kvalifikacija. Po logici stvari, dva susreta play-offa su sastavni dio tog takmičenja, pa bi važenje ugovora trebalo da bude do 31. marta naredne godine ili će mandat okončati već nakon prvog susreta 26. marta sa Sjevernom Irskom.
Ako se analizira rad selektora, otkako je u januaru 2018. preuzeo dužnost, može se podijeliti u dvije faze: onu na startu kada se kroz takmičenje u Ligi nacija stekao utisak da se može oformiti homogena selekcija koja bi mogla početi sa ostvarenjem želja da se nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. nađemo na još jednom velikom takmičenju, te onu drugu u kvalifikacijama za Euro u kojoj je u većini utakmica nastup mogao biti ocijenjen od jadnog do bijednog. Bilo je u tom periodu i podnošenja ostavke, koju članovi Izvršnog odbora N/FSBiH nisu prihvatili, ali je činjenica da je oduševljenje navijača, pa i većine medija radom selektora splasnulo i došlo do tačke da se postavlja pitanje: ima li on sada podršku za nastavak angažmana?
U svakom slučaju, to se pitanje treba riješiti odmah. Mada su do utakmice baraža sa Sjevernom Irskom ostala četiri mjeseca, nema vremena za gubljenje. Treba analizirati šta je uzrok očajnih igara na gostovanjima u kvalifikacijama i pokušati učiniti sve da se ostvari plasman na Evropsko prvenstvo naredne godine. Sa Robertom Prosinečkim u ovom trenutku to izgleda teško ostvarivo.
Optimizam Iraca
Zato ne čudi što selektor Sjeverne Irske Michael O’Neill ističe da njegov tim ovaj put spremniji dočekuje duel sa Bosnom i Hercegovinom: “Dobro je što igramo protiv BiH u martu. Svjesni smo šta nas čeka jer smo već dva puta igrali u Ligi nacija. Ovaj put možemo pobijediti iako smo i u Ligi nacija zaslužili mnogo više.”
Podlogu za optimizam svakako im nudi prva utakmica na startu Lige nacija u Belfastu, kada su nekim čudom Irci promašili sve što se promašiti može, a sportska sreća je tada obilato pogledala naš tim. Sreća, ma šta to značilo u sportu, gotovo uvijek je na strani onih koji se zalažu, izgaraju na terenu, daju posljednji atom snage i, na kraju, snovi o pobjedi im se ostvare. To smo u više navrata od naših reprezentativaca vidjeli u Ligi nacija.
U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo bila je to sasvim druga pjesma. Nevjerovatna indolentnost, nedostatak želje, volje za uspjehom, pogotovo na gostovanjima, davao je utisak kao da je neko većinu tih izabranika Prosinečkog natjerao da igraju utakmicu. Gostovanja u Finskoj, Armeniji i Grčkoj bila su oličenje nemoći, a na terenu su djelovali kao da im je neko podijelio sedative umjesto deserta nakon obilatog jela pred utakmicu.
Koliko god mi imali visoko mišljenje o sebi, činjenica je da je osim dva časna izuzetka, Edina Džeke i Miralema Pjanića, reprezentacija BiH sastavljena od niza sasvim prosječnih igrača, koji često i ne igraju u svojim ekipama. Kada se tome doda lutanje selektora u pokušajima da sastavi iole čvrstu odbranu, onda su neuspjesi zagarantovani. Kombinacije sa stoperskim parovima, pokušaji da se nađe solidan bekovski par, djelovali su kao lutanje u magli.
Sead Kolašinac je, zahvaljujući spletu okolnosti, najplaćeniji bh. fudbaler, čija je godišnja zarada oko sedam miliona eura. No, on je iz Schalkea u londonski klub došao kao slobodan igrač, pa su topnici umjesto za odštetu Nijemcima malo pojačali platu našem reprezentativcu. Ali, ni ta suma ne može da natjera Kolašinca da efikasno igra u oba pravca. Često zna da zanemari defanzivne zadatke, i u klubu i u reprezentaciji, što se najbolje vidjelo u susretu sa Italijom u Zenici kada je akcija za drugi gol Italijana, koji je pokopao sve nade u bilo kakav uspjeh, krenula upravo sa strane koju je trebao zatvarati Kolašinac.
Činjenica je da su bekovske pozicije djelovale čvršće kada su na njima nastupali Ognjen Vranješ i Eldar Ćivić. Ali, Vranješ je svojim ispadima van terena sam sebe eliminisao, a kako bi Ćivić mogao igrati prije Kolašinca, ma kako slabe predstave on pružao. Posebna su priča stoperi. Mijenjali su se na tim pozicijama najčešće Zukanović, Šunjić i Bičakčić, pa Kovačević, Mihojević i Memišević. Lutanja je bilo i u veznom redu, gdje se sticao utisak da je selektor, pored nezamjenjivog Pjanića, pokušavao da nađe nekakva čudna rješenja kako bi oplemenio igru. Ali, u većini slučajeva se sve svodilo na nemoćne pokušaje da se osujete protivnički i organizuju bilo kakvi suvisli naši napadi.
Svi ovi nasumično pobrojani propusti selektora Roberta Prosinečkog treba da budu predmet hitne stručne analize u Savezu, ali čini se da je i stručnost onih koji bi trebali to da urade veoma upitna. Nagomilalo se u krovnoj fudbalskoj kući previše onih koji su na sve načine došli na pozicije, a najmanje po stručnosti. Zato se sa malo optimizma čeka baraž za odlazak na Euro. Dosadašnje iskustvo u tim okršajima ne daje nam puno nade, bez obzira na to ko se nalazio na čelu naše najbolje selekcije. Izgleda da je ipak u pitanju i mentalitet, ne samo kvalitet.
