Povelja bosanskog bana Kulina napisana je 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. danas ta povelja obilježava 825. godišnjicu. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država.
Vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Lejla Nakaš kaže kako su se posebne političke, kulturne i, naročito, konfesionalne prilike u srednjovjekovnoj bosanskoj državi od njenog postanka do njenog nestanka odrazile su na specifičan razvitak pismenosti i samoga pisma. Prestižni tip jezika za bosansko plemstvo je stari zapadnoštokavski dijalekt čije su crte utkane u osnovicu koju je činio slavenski kultni jezik, staroslavenski, kaže profesorica Nakaš.
Ističe dalje da je Povelja bana Kulina o prijateljstvu s Dubrovčanima najstariji poznati diplomatski dokument pisan ćirilicom uopće. Nastala je 1189. godine, u vrijeme kada se u zemljama širom Evrope poslovna korespondencija vodila isključivo na latinskom. Njen jezik pokazuje već izgrađen stil izražavanja i tečnost u izlaganju koja nikako ne bi mogla biti osobina prvog pokušaja.
“Čak i na temelju njene sasvim površne grafijsko-jezičke analize moguće je ustanoviti da je bosanska državna kancelarija već krajem 12. stoljeća imala za sobom izvjesnu pisarsku tradiciju sa originalnim pravopisnim sistemom i razvijenim izražajnim mogućnostima”, pojašnjava profesorica Nakaš u izjavi za Fenu.
Dva sačuvana prijepisa Kulinove povelje (1189-1205), navodi, služila su dubrovačkoj kancelariji kao model pisanja ugovora za ostale zemlje ili pak za druge vladare poslije Kulina, zato se i bosanski ban Ninoslav “takom kletvju klel kakom se je ban Kulin klel”.
U tekstovima povelja, isprava i darovnica dolaze do izražaja formule koje su preuzimane iz zbornika unaprijed oblikovanih obrazaca.
“Stil bosanskih pisara otkriva da oni slijede preporuke koje su bile veoma raširene u svim srednjovjekovnim kancelarijama u kojima se pisalo latinskim jezikom, poznate kao “Ars dictaminis ili Ars dictandi”. Pritom se ne teži originalnosti, već je cilj približiti se savršenstvu uzora. Najviše samosvojnosti bosanska kancelarija pokazuje u odlomku u kojem se piše ime i titula vladara, i u dijelu u kojem se izriče zakletva da će sve što je zapisano biti i izvršeno, ali i prijetnja u slučaju da se zapisano ne bude izvršeno, navodi Nakaš.
Povelja Kulina bana, taj historijski dokument naše države danas se čuva u Dubrovniku i u Rusiji. Iako su postojale neke inicijative da ova povelja, posebno ona iz Rusije, bude vraćena u našu zemlju, male su šanse za tako nešto.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Izdvojeno Vijesti
