Stalna uslovljavanja, svađe i blokade dovele su BiH u jednu od većih poslijeratnih političkih kriza iz koje se izlaz trenutno ne nazire. Da bi se izašlo iz krize potrebna je volja svih političkih aktera u državi, ali oni, po svemu sudeći, trenutno nisu spremni na bilo kakve ustupke.

Da se krizi ne nazire kraj ovih dana je upozorio i direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Zijad Bećirović, koji je kazao da se plaši da će ona biti nastavljena. Bećirović ne isključuje ni mogućnost da kriza eskalira do te mjere da čak moraju intervenisati i strani faktori.

– Nastaviće se jačanje intenziteta krize što može dovesti do intervencije međunarodnog faktora. Ne zaboravimo da su u BiH prisutne i međunarodne vojne snage, koje mogu intervenisati u bilo kojem dijelu BiH – upozorio je on.

Bećirović je kazao da je upitno da li je sada uopšte moguće vratiti se u neke normalne okvire kada je u pitanju politička kriza u BiH.

– Otišlo se predaleko i oni koji su otišli predaleko sada bi da se vrate u koliko-toliko normalne okvire bez posljedica. Pitanje je da li je to moguće – zaključio je Bećirović.

Sa njim se slaže i univerzitetski profesor iz Mostara Slavo Kukić, koji kaže da je nerealno očekivati da bilo ko od aktera političke scene napravi ustupke drugoj strani iz prostog razloga jer su u pitanju konceptualne razlike, koje su otišle predaleko.

– Povlačenje bi za posljedicu imalo gubitak njihove uvjerljivosti unutar vlastitog biračkog tijela, ali i izvan njega, među onima na koje se eventualno računa kao svoja podrška u budućnosti. Dakle, ne vjerujem da je povlačenje u ovom momentu moguće – ističe Kukić.

Dodaje da se trenutna situacija, po njemu, može razvijati u dva smjera. Jedan je održavanja postojećeg stanja, što je čak možda i najizvjesniji scenario.

To, kako kaže Kukić, u najvećoj mjeri odgovara svim akterima postojeće političke krize, prevenstveno liderima SNSD, SDA i HDZ BiH – Miloradu Dodiku, Bakiru Izetbegoviću i Draganu Čoviću.

Međutim, Kukić upozorava da ne treba isključiti ni mogućnost daljeg političkog zaoštravanja.

– To govorim iz razloga jer je Dodik u prethodnih 20 godina navikao da se logikom stalnog zaoštravanja udovoljava njegovim zahtjevima i takav njegov koncept je prolazio. Prisjetimo se 1998, kada je prvi put došao na mjesto premijera Republike Srpske, a potom i 2006, kada je ponovo izabran na tu funkciju. Kada je drugi put izabran za premijera nije čak imao ni većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ono što je razlika između tada i danas jeste da su u to vrijeme na njegovoj strani bili svjetski centri moći, prije svega SAD i EU. Sada tu podršku nema – napominje Kukić.

Dodaje da izlaz u ovom momentu vidi samo u izmjeni Izbornog zakona BiH, koji bi natjerao političku klasu na veći nivo političke odgovornosti. Kukić ističe da postojeći Izborni zakon stvara političarima osjećaj komoditeta, tako da onog momenta kada se formira vlast postaju zaštićeni kao poplarni medvjedi, bez obaveze na ikakvu odgovornost prema biračkom tijelu.

Napominje da je svjestan da za promjenu Izbornog zakona, kojom bi se uveo institut vanrednih izbora, za sada nema kritične mase u Parlamentu BiH, jer tako nešto nikom ne odgovara. S druge strane, nije siguran ni da li je OHR spreman da tako nešto nametne.

– Ne preostaje nam ništa drugo već da sami ubiremo plodove onoga što smo zasijali sve dok nam ne udari iz dupeta u glavu – zaključuje Kukić.

Svakodnevno pred danom “D”
Politička analitičarka Tanja Topić ističe da je intezitet političke krize u BiH uvijek isti, jer se uvijek nalazimo pred nekim danom “D” i sudbonosnim pitanjima. Ona sumnja da će doći do zaoštravanja krize jer su, po njenom mišljenju, političari dosegli neku vrstu maksimuma. Ono što je izvjesno, kako kaže Topićeva, jeste nastavak masovnog iseljavanja građana iz BiH o kojima ionako niko ne vodi računa.

– Mislim da će to zapravo biti i najveća kriza za cjelokupno društvo s kojom će se morati suočiti i oni politički akteri koji za sada tu činjenicu ignorišu – ističe Topićeva.

Dodaje da ključ problema, kada je u pitanju politička kriza u BiH, leži u činjenici što je stvorena atmosfera da se mora imati ili pobjednik ili poraženi.

– Naša balkanska politička kultura ne trpi gubitnike i svako onaj ko bi napravio neku vrstu ustupka bio bi percipiran u javnosti i medijima kao gubitnik. Naša politička kultura na kompromis gleda kao na neku vrstu slabosti, ne smatrajući, zapravo, da je to u modernim demokratskim društvima osnovni mehanizam i alatka za postizanje bilo čega progresivnog – ističe Topićeva.