Udruženje slijepih građana USK i ove je godine ukazalo na položaj i probleme s kojim su suočeni. Oni najveći vezani su za školovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i kretanje.Sa svim ovim teškoćama svaki dan suočava se skoro 400 slijepih i slabovidnih osoba koliko ih, procjenjuje se, ima u USK-u.
Unatoč Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, koja bi im trebala omogućiti jednaka prava kao i svim drugim građanima, i dalje su na marginama interesovanja i jednakog tretmana društvene zajednice.
Biti slijepa ne predstavlja prepreku za Sandru Jašarević. Ova djevojka završila je Pravni fakultet, ni manje ni više nego kao student generacije. Za razliku od većine njoj sličnih, dosad se dobro nosila sa invaliditetom koji posjeduje.
Sandra planira upisati postidplomski studij na Pravnom fakultetom u Sarajevu. U međuvremenu je tragala za poslom, ali joj to nije pošlo za rukom.Za razliku od nje, Amela Obić imala je više sreće. Posao je dobila u velikokladuškom Domu zdravlja gdje radi kao fizioterapeutski tehničar.
Amela i Sandra rijetki su pozitivni primjeri Životna priča većine slijepih vezuje se za brojne barijere, od arhitektonskih do onih pri zapošljavanju. Zakon nije na njihovoj strani kao ni društvo koje ih posmatra kroz prizmu predrasuda.
Radno mjesto ove je godine u USK uspjelo dobiti tek sedam slijepih i slabovidnih. Uz zapošljavanje, socijalna sigurnost ovih osoba, na niskom je nivou. Doda li se tome slaba zdravstvena zaštita, otežana nabavka pomagala i školovanje, situacija nije nimalo svijetla.
Dan bijelog štapa prilika je da podsjete javnost da i oni postoje. Ne žele biti građani drugog reda, jer to nisu. Sandra s početka naše priče, primjer je da mogu postići i više nego fizički zdravi ljudi. Ne prose, već traže šansu za život dostojan čovjeka. Za njih će to predstavljati svjetlo u vječitom mraku na kojeg su osuđeni.
ZADNJE VIJESTI IZ USK Vijesti
