Predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josip Broz Tito, umro je na današnji dan 1980 godine. Zbog načina kako se istorija poigrala sa prostorima te bivše države nakon Titove smrti, ovaj čovjek i danas je najpopularnija politička ličnost na teritoriji ex Jugoslavije.
Čovjek koji je promovisao “bratstvo i jedinstvo” koje su građani trebali čuvati “kao zjenicu oka svoga” i koji je nakon smrti dosta osporavan, a ta su osporavanja išla do toga da je proglašavan zločincem, danas bi, pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, u gotovo svim država nekadašnje Jugoslavije pobijedio na izborima da ima mogućnost natjecanja.
Ljudi se Titovog doba sjećaju kao doba mira, blagostanja, ravnopravnosti i sigurnosti. Bez obzira što je “blagostanje” bilo produkt zaduživanja u inozemstvu, to danas Titu i ljudima ispod njega niko ne zamjera. Oni koji su tu činjenicu iznosili kao jedan od dokaza da je Tito loše vladao, zadužili su svoje zemlje nastale raspadom Jugoslavije, mnogo brže i mnogo više.
Istorija je Titu odala počast kao hrabrom vođi u ratu protiv fašizma u kome je ujedinio narode i izvojevao pobjedu. Istorija piše kako je baš Tito najviše odgovoran što nakon Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina nije podijeljena između Srbije i Hrvatske. Znajući da je BiH Jugoslavija u malom, spriječio je takve pokušaje.
“E nećete ni jedni ni drugi, nego će Bosna ostati Bosna” rekao je u jednom intervjuu Josip Broz.
A Bosna i Hercegovina je dokazala da je zaslužila šansu koju je dobila. Industrijski se razvijala, davala je sve više i više školovanih ljudi, izgradila je firme gigante u kojima je radilo na stotine hiljada ljudi, organizirala je Olimpijadu…
Danas više nema sirena u 15 sati i pet minuta, kojima se do rata 1992. godine obilježavao trenutak smrti “druga Tita” u ljubljanskom Kliničkom centru, a tom su prilikom građani na ulicama stajali mirno odajući počast.
Ostala je pokoja “Titova” ulica i ostala je blaga sjeta za jednim sigurnim i perspektivnim vremenom.