Državna preduzeća u Bosni i Hercegovini kojih ima oko 550 i u kojima je 80 hiljada zaposlenih, prema posljednjem izvještaju MMF-a o stanju u ovoj oblasti, duguju oko osam milijardi KM, od čega poreski dug iznosi oko 3,5 milijardi.
Dodatnih 215 miliona maraka u državna preduzeća dolazi putem transfera. Stav predstavnika MMF-a u BiH, kao i njegovog prethodnika, je da preduzeća u državnom vlasništvu ne doprinose bh. ekonomiji onoliko koliko bi zaista mogla.
ANDREW JEWELL, rezidentni predstavnik MMF-a u BiH
Mnoga preduzeća u državnom vlasništvu, u stvari, posluju loše, što je sada evidentno u slučajevima Aluminija i rudnika Zenica i Breza. Nadalje, transparentnost i nadzor u ovim preduzećima je nedovoljna. U ovom kontekstu Vlada Federacije BiH je zatražila tehničku pomoć MMF-a u pogledu unapređenja nadzora u ovim preduzećima u Federaciji. Naša misija je planirana za decembar ove godine i pružit će savjete o uspostavljanju liste svih preduzeća u državnom vlasništvu u Federaciji BiH, nadzoru nad njihovim finansijskim rezultatima, poboljšanju upravljačke strukture i utvrđivanju fiskalnih rizika. Vlada Republike Srpske, također, razmatra zahtjev za sličnom tehničkom pomoći.
Politički i ekonomski analitičar Žarko Papić potcrtava podatak da je ukupan prihod države od javnih preduzeća u 2018. bio oko 80 miliona maraka ili 1 posto u odnosu na dug. Državna preduzeća smatra stranačkim. U njima se, dodaje, zapošljava stranački kadar, a tenderi daju podobnima, pa su negativni ekonomski rezultati stoga i očekivani.
ŽARKO PAPIĆ, politički i ekonomski analitičar
I onda dođete u situaciju da javno preduzeće xy kaže ja jednostavno sam negativan, nemam para a moram plaćati plate, dobro platim plate da ne bi bilo socijalnog bunta, ali nemoj plaćati doprinose i poreze. I to je uvijek neki ministar koji to odobrava. To je jedan začaran krug, bez temeljne radikalne promjene karaktera političkih organizacija u BiH ovaj se problem ne može riješiti.
Kontrola političkih stranaka problem je na koji ukazuje i naš sagovornik sa Ekonomskog falulteta u Sarajevu.
AZIZ ŠUNJE, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu
Nema nikakve dvojbe da je reforma državnih preduzeća jedna od ključnih reformi u koje bi trebala uči ova naša zemlja i da reformira državna preduzeća na način da se ona tretiraju kao korporacije koje posluju distancirano od političkih partija na vlasti, odgovarajući Parlamentu i nama svima a ne grupici ljudi koji se nalaze u pojedinim političkim partijama.
Još jedna dimenzija na koju ukazuju ekonomski stručnjaci tiče se uloge nadzornih odbora, za koje kažu da se ne bave strateškim ciljevima.
BRANKO KECMAN, direktor “Advantis brokera”
S jedne strane u većini slučajeva se dešava da tu budu izabrani ljudi koji su po političkoj funkciji nеkim drugim zaslugama došli na takva mjesta, a ne stručno. Sa druge strane vlasnici, različiti nivoi vlasti nemaju jasne direktive kompaniji odnosno nadzornom odboru šta žele od njih. Recimo da dam primjer u Sloveniji državni Holding je jasno rekao da moraju dobiti sedam posto povrat na kapital i to je jasan cilj koji je jednostavno mjerljiv.
Šira slika uključuje kreditni rejting BiH, koji prema posljednjim informacijama, ostaje ”B” sa pozitivnim izgledima. Procjenjuje se da bi mogao biti i povećan, ako bude formirana stabilna vlast koja će promovirati nastavak strukturnih reformi, te bi se u tom slučaju moglo očekivati i ponovno pokretanje dijaloga sa MMF-om.