Svojim djelima postiže za života značajne uspjehe. Povremeno se javlja u političkom životu u duhu svojih demokratskih i pacifističkih uvjerenja. Poslije Prvog svjetskog rata priklanja se psihoanalizi, a živo ga privlači misticizam Dalekoga Istoka. U njegovim se prvim romanima odražavaju pojedine faze autorovih unutarnjih kriza, a u kasnijim se pojavljuju općeljudski problemi. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1946. godine.

Rođen je u gradu Kalvu, Virtemberg, 1877. godine. 1922. godine emigrirao je u Švicarsku i postao švicarski državljanin.

Jako se usprotivio Prvom svetskom ratu. Njegova osjećanja koja se tiču rata izražavao je u mnogim svojim knjigama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, našao se se u čudnim okolnostima. Njemački propagandista Jozef Gebels u početku je štitio njegove knjige, i kao rezultat Hese je mogao da objavljuje svoja djela. Međutim, kada je zahtjevao da određeni djelovi njegovog romana Narcis i Zlatousti (Narziss und Goldmund) koji se tiču progona ostanu nedirnuti, našao se na nacističkoj crnoj listi. Uspio je da izbjegne Drugi svjetski rat i skrasio se u Švicarskoj.

„Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.“

Kao i mnogi njegovi likovi, Hese je u toku svog života imao mnogo problema sa ženama. Njegov prvi brak sa Marijom Bernouli (Maria Bernoulli), sa kojom je imao troje djece, završio se tragično, tako što je njegova žena mentalno oboljela. Njegov drugi brak sa pjevačicom Rut Venger (Ruth Wenger), trajao je veoma kratko, a najveći dio vremena proveli su odvojeni jedno od drugog. To je dovelo do duboke emotivne krize, Hese se povukao u sebe i izbjegavao socijalne kontakte, što je opisao u svom čuvenom romanu Stepski vuk (Der Steppenwolf). Ipak, njegov treći brak sa Ninon Dolbin Auslender (Ninon Dolbin Ausländer, 1895. – 1966.), trajao je do kraja njegovog života. Svoju treću ženu spomenuo je u knjizi Putovanje na istok (Die Morgenlandfahrt).

Hese je u svom kasnijem životu razvio određenu dozu konzervativizma. U Igri staklenim perlama (Das Glasperlenspiel), jedan od likova proglašava svu muziku poslije Johana Sebastijana Baha (Johann Sebastian Bach) vještačkom i lošom, proglašavajući Ludviga van Betovena (Ludvig Van Betoven) ekstremnim primjerom lošeg ukusa u muzici. Inače, Igra staklenih perli, sa sa svojim idealizovanim srednjevekovnim stilom bila je izuzetno popularna knjiga u ratom razrušenoj Njemačkoj 1945. godine

„I najnesretniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pijeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće.“ 

Hese je umro u snu u Montanjoli 6. augusta 1962. godine u svojoj 85. godini.