Nisu se ostvarila ni katastrofalna predviđanja potpunog kolapsa bh. privrede, ali ni ona optimistična o nadoknađivanju višegodišnjih kašnjenja i ispunjavanju uslova za izvoz svih proizvoda prije 1. jula 2013. godine, kazao je za Agencijom Fena savjetnik za Makroekonomski sektor Vanjskotrgovinske komore (VTK BiH) Igor Gavran.
“Stvarni je ishod negdje između“, kaže Gavran, pa tako i njegove posljedice, „ali uz jasnu perspektivu da dalji razvoj i prevladavanje pozitivnih ili negativnih posljedica ovisi gotovo isključivo o samoj BiH, posebno njenim nadležnim institucijama.“
“Za najveći dio negativnih efekata odgovorne su isključivo vlasti BiH jer nisu ispunile svoj dio preuzetih obaveza, te bi njihovo konačno ispunjavanje u najskorijoj budućnosti minimiziralo negativne i multipliciralo pozitivne efekte” – mišljenja je Gavran.
Dodao je da je neuspjeh nadležnih institucija da ispune svoje obaveze i usklade relevantne aspekte domaćeg sistema sa zahtjevima i standardima EU za posljedicu imalo potpunu obustavu izvoza svih proizvoda animalnog porijekla u Hrvatsku, osim sirove kože, svježe ribe i meda, od 1. jula 2013. godine, bez ikakvih jasnih naznaka kada bi se mogao nastaviti.
“Isto važi i za krompir, čiji je izvoz u ranijim godinama bio respektabilan, a hrvatsko tržište najznačajnije. Sve dok se ovaj izvoz ne obnovi i ne proširi na tržište cijele Evropske unije, prevladavaće negativni efekti” – smatra Gavran.
On navodi da je statistički izraz ovih negativnih ekonomskih posljedica znatno smanjenje vrijednosti izvoza koja je u periodu od jula 2013. – juna 2014. godine smanjena za čak 36,02 posto.
” Ključna pozitivna promjena u vanjskotrgovinskom režimu je carinsko opterećenje uvoza velikog broja proizvoda iz Hrvatske, posebno agroindustrijskih kao što su mlijeko i mliječne prerađevine, mesne i duhanske prerađevine, konditorski proizvodi itd., a sve u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između BiH i EU” – pojašnjava Gavran pozitivne ekonomske efekte na BiH.
Dodao je da je jednako uočljiv pozitivni efekt i paralelno smanjenje vrijednosti uvoza onih proizvoda koji su izgubili bescarinski status.
“S obzirom na to da istodobno nije došlo do smanjenja potrošnje relevantnih proizvoda na tržištu BiH, te da je najveći dio ovog smanjenog uvoza supstituiran povećanjem tržišnog učešća domaćih proizvoda, time je anuliran značajan dio izgubljenog izvoza” – ističe Gavran.
Također je, kaže, pozitivnog efekta imao i pritisak na domaće proizvođače i izvoznike da intenziviraju aktivnosti za prodor na nova tržišta, „što su mnogi od njih uspješno učinili, te preusmjerili dio ranijeg izvoza u Hrvatsku na tržište CEFTA 2006, kao i neka sasvim nova tržišta izvan regije.“
“Pozitivnim se ekonomskim efektima svakako može označiti i prijenos proizvodnje određenih proizvoda iz Hrvatsku u BiH, ali velika očekivanja u ovom pogledu ipak nisu ispunjena” – mišljenja je Gavran.
Na pitanje Agencije Fena kakva su buduća očekivanja u vezi s ekonomskim efektima ulaska Hrvatske u EU na BiH, Gavran je odgovorio da privreda Hrvatske, posebno poljoprivreda, u novim okolnostima raspolaže znatno povoljnijim izvorima finansiranja i poticajima nego privrednici u BiH.
“Međutim, Hrvatska je također suočena i s konkurencijom još konkurentnijih i bogatijih privreda najrazvijenijih članica EU, te ni implikacije novog statusa na samu Hrvatsku nisu jednoznačno pozitivne. Svi ovi faktori, uzajamno povezani, ali često i suprotnog djelovanja, kreiraju novu sliku ekonomskih odnosa između BiH i Hrvatske” – kazao je Gavran.
“Kada domaće nadležne institucije ispune svoje odavno preuzete obaveze, moguća je ekspanzija izvoza agroindustrijskih proizvoda, kako na hrvatsko, tako i na ostala evropska tržišta. Tada će doći do izražaja i uklanjanje brojnih netarifnih barijera koje su ranije sputavale rast i razvoj izvoza” – smatra Gavran.
Koliko god je pristupanje Hrvatske EU, kaže, „opteretilo ekonomsku stvarnost BiH i otežalo ionako nepovoljan položaj brojnih privrednih subjekata, toliko je i velika razvojna prilika za iskorak izvan ranijih okvira i otvaranje novih perspektiva postojećim i novim proizvođačima i izvoznicima.“
“Hrvatska u ekonomskom, a pogotovo trgovinskom smislu, više nije zaseban subjekt, već dio ogromnog jedinstvenog tržišta Evropske unije, ali upravo onaj dio na kojem imamo najveće šanse za uspjeh. Do nas je samih koliko ćemo ih iskoristiti” – poručio je Savjetnik za Makroekonomski sektor Vanjskotrgovinske komore (VTK BiH) Igor Gavran.
Punopravno članstvo Republike Hrvatske u EU koje se dogodilo 1. jula 2013. godine, odnosno promjena njenog vanjskotrgovinskog statusa, nesporno je najveća i najvažnija promjena u okruženju BiH sa značajnim ekonomskim, političkim i općedruštvenim implikacijama.
Ovaj događaj, a pogotovo njegove dugoročne posljedice, u velikoj su mjeri obilježili prethodnu i tekuću, a odražavaće se i u narednim godinama.