Smatra se da trećina djece predškolske i školske dobi osjećaju bolove povezane s rastom, a to se ne zbiva za vrijeme tjelesnih aktivnosti, nego tijekom odmora – najčešće navečer ili noću.
To se vjerojatno događa onda kad kosti rastu i “govore” mišićima kako se i oni moraju izdužiti. Ukoliko mišići presporo reagiraju, proces može biti i bolan.
Pomaže kad roditelj nježno masira bolno područje, a njemački pedijatri tvrde da nekoj djeci pomažu ledeni oblozi. Svejedno, ako bol traje duže od dva tjedna u kontinuitetu, dijete mora doktoru.
Isto vrijedi i za slučaj kad bolovi ne jenjavaju danju ili ako su povezani s oteklinama ili crvenkastima mrljama (što mogu biti simptomi prijeloma ili dječjeg artritisa).
Djeca imaju minimalno dva perioda ubrzanog rasta, od 4. do 7. godine i pred kraj puberteta.
U tim razdobljima njihov koštani sustav, zbog simultanog rasta više dugih kostiju, rezultira istezanjem mekih tkiva. Zato se bolovi rasta uglavnom pripisuju prebrzom rastu i rastezanju fascija (tankih ovojnica koje prožimaju tijelo), ligamenata i “smrznutog” ramena, odnosno njihove sporosti da prate nagli rast kostura.
Ortopedi savjetuju kako bi roditelji prije nego zaključe da su u pitanju bolovi rasta, trebali konzultirati doktora koji treba napraviti anamnezu, a po potrebi možda i neke druge dijagnostičke metode (kao što su ultrazvuk, skeniranje ili magnetna rezonanca). Svrha toga je isključiti sve druge potencijalne uzroke.
Djeca koja iskuse takve bolove mogu se svejedno baviti svim fizičkim aktivnostima, ukoliko one ne utječu na jačanje bolova.
Doktori su složni u tome da je veća šteta od toga što se dijete ne bavi fizičkim aktivnostima od one štete koja bi mogla nastati od potencijalnih posljedica kretanja. Poželjne su tako sve vrste kretanja, od igre, šetnje ili pak organizirane rekreacije.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
