Italijanski restauratori – eksperti utvrdili štetu na građi arhiva BiH – „Iz svakog zla može izaći neko dobro“
21. Februar. 2014. u 1:43

Kvantitativno, težak je gubitak i velika šteta načinjena u Arhivu BiH, ali kvalitativno nismo utvrdili razmjere štete jer za to nije bilo vremena. Domaćim stručnjacima predložili smo mnoge konkretne korake koje u cilju spašavanja arhivske građe treba dalje poduzeti – istaknuo je u ekskluzivnom razgovoru za Agenciju Fena Eugenio Veca iz Centralnog instituta za restauraciju i konzervaciju arhivske i knjižne baštine iz Rima.

Veca je zajedno s Marijom Carlom Sclocchi u trodnevnoj posjeti BiH, organiziranoj na inicijativu i uz podršku UNESCO-a te u saradnji s Ministarstvom za kulturna dobra i aktivnosti i za turizam Italije kako bi obišli Arhiv BiH koji je zapaljen tokom demonstracija u Sarajevu te domaćim stručnjacima dali preporuke za hitno spašavanje građe koja nije u potpunosti izgorjela. Riječ je o jednom od vodećih instituta za restauraciju u Italiji.

On naglašava da su, nakon obilaska Arhiva BiH, utvrdili tri vrste štete na građi – prva su dokumenti koji su potpuno izgorjeli i nepovratno su izgubljeni, druga su oni koji su djelimično stradali, jer ih je vatra samo dijelom zahvatila te su gorili samo na rubovima u manjoj ili većoj mjeri, dok treću čine oni koji su oštećeni vodom tokom gašenja požara.

– Za drugu grupu dokumenata savjetovali smo da se očiste, a kasnije u budućnosti ocijeni da li će biti rađene njihove kopije. Kada je riječ o smočenim dokumentima, to se nije desilo samo onima koji su gorili, nego u toj brzini i hitnosti gašenja požara smočeni su i dokumenti koje vatra nije zahvatila. Stoga postoji problem sušenja dokumenata zahvaćenih vatrom i onih koji su ostali čitavi, ali su mokri – kazao je on.

arhivvvPodcrtava da je naviše stradao depo jedan kojim je obuhvaćena građa iz austrougarskog perioda, ali da oni ipak nisu mogli ulaziti u to o kojim se tačno dokumentima radi, s obzirom da je cilj njihove posjete ustanoviti generalnu štetu. – Posebno bih htio da naglasim važnost mjera koje su uposlenici Arhiva BiH odmah poduzeli, ne samo spašavajući dokumente odmah iz vatre, već i aktuelnim spašavanjem metodom sušenja. Ti su ljudi gledali da pod vatrom spase što se spasiti može – kazao je on. Veca podvlači da još uvijek postoji hitnost spašavanja građe, posebno kada je riječ o smočenim knjigama i dokumentima. Zbog toga smatra iznimno važnim da se ovih dana poduzmu sve potrebne mjere kako bi ti dokumenti bili isušeni i spašeni. On navodi da postoje posebne metode za isušivanje dokumenata, što zavisi od stepena njihove smočenosti.

– Da su ti dokumenti ležali u vodi, onda bismo savjetovali drugačije mjere. Međutim, zbog načina na koji je voda prošla na dokumente ona nije ostavila toliku štetu koliku smo očekivali. Naša je prva pretpostavka bila da će se morati ići na zamrzavanje dokumenata. To je poseban metod u kojem se određeni dokument zamrzne, za šta moraju postojati posebni prostori za duboko zamrzavanje, nakon čega specijalne mašine vrše odmrzavanje, što se također radi na poseban način. Kada se dokument odmrzava, voda se odmah pretvara u paru kako bi se maksimalno isušio – pojašnjava ovaj italijanski stručnjak.

U skladu s tim, dali su instrukcije uposlenicima Arhiva BiH na koji će način sušiti stradalu građu. Dokumenti su privremeno izmješteni u druge prostorije u zgradi Predsjedništva BiH, gdje se dokumenti suše putem posebnih žičanih konstrukcija.

– Pokazali smo na koji način kontinuirano mjeriti stepen vlažnosti i temperature u prostoriji, te dali upute koji im instrumenti za to trebaju. To će raditi sve dok stepen vlage ne dođe na osam posto, nakon čega dokumente treba smjestiti u poseban prostor. Jedna od preporuka je da se u jednoj od prostorija naprave najsavremeniji uslovi gdje bi bili čuvani najvažniji dokumenti, a da se drugi izmjeste na drugu lokaciju – istaknuo je on.

Zapaljen-je-Arhiv-FederacijVeca smatra da iz svakog zla može izaći neko dobro, a ovaj je put riječ o mogućnosti da Arhiv BiH dobije savremene postojeće ili druge prostorije za smještaj građe. On također ističe da su u ovom italijanskom institutu, na žalost, imali puno sličnih slučajeva. Često je riječ o građi smještenoj na lokacijama koje ne zadovoljavaju standarde, ali tu su i različite prirodne nesreće, kao što su zemljotresi i slično.

– Mnogo je važnih dokumenata koje smo restaurirali u Institutu. Tu su na primjer stari vatikanski dokumenti, različiti spisi iz 15. stoljeća, a uradili smo i kompletnu naučnu dijagnostiku dokumenata Leonarda de Vincija – naveo je Veca.

On zaključuje da će Institut biti na raspolaganju za buduću saradnju Arhivu BiH, a posebno i za obuku ljudi u ovoj oblasti. U Italiji postoje samo tri institucije za visoku naobrazbu restauratora, od kojih su dvije u Rimu i jedna u Firenci. Maria Carla Sclocchi potvrdila je da su nakon obilaska Arhiva BiH donijeli zaključak da je jedan dio građe u potpunosti stradao i on ne može biti restauriran. Navodeći dokumente koji su oštećeni vodom, podvlači da se mnogi od njih mogu čitati, te ih je moguće i dalje koristiti. Ona je posebno ukazala na problem smočenih dokumenata, naglašavajući da ukoliko dokumenti ostanu duže vremena u vlazi, na njima se razvijaju gljivice i plijesan, što je novi problem. – Vidjela sam mnoge rukopise u dobrom stanju, ali nismo pregledali svu građu. Također, nisam vidjela rukopise na kojima bi se usljed vode razlila tinta. Vidi se da je sve urađeno u brzini gašenja požara, tako da ti dokumenti nisu ležali u vodi te nije bilo vremena da se potpuno natope – kazala je ona.

Šef kancelarije UNESCO-a u Sarajevu Siniša Šešum ocjenjuje za Fenu da je UNESCO-u prioritetno uspostavljanje institucionalne saradnje. Ističe da njihova uloga nije da radi posao drugih institucija, već da ih povezuju kako bi one mogle dalje nastaviti sarađivati u zajedničkim poljima rada. – U ovom trenutku doveli smo eksperte iz Centralnog italijanskog instituta za zaštitu arhiva i biblioteka kako bi bh. stručnjacima pomogli da obezbijede, da kažemo, prvu pomoć oštećenom Arhivu BiH. UNESCO ni u kom slučaju ne traži krivca. Nama je u ovom trenutku bitno da zaštitimo što je moguće više građe i da restauriramo ono što još uvijek nije izgubljeno. Krivce je uvijek najlakše tražiti, međutim u ovom su slučaju ljudi koji rade u Arhivu BiH zaista dali sve od sebe da bi što manje građe bilo oštećeno – kazao je on. Posebno važnim segmentom saradnje institucija smatra obuku bh. stručnjaka, te navodi da je direktorica ovog italijanskog Instituta izrazila spremnost da i ona lično dođe u BiH kako bi zajedno s domaćim autoritetima pomogla izgradnju kapaciteta.

– Za nas je vrlo značajno što smo dolaskom eksperata i generalno dizanjem svijesti javnosti imali jako dobre reakcije mnogih institucija na ovu situaciju. Eksperte je dojmio entuzijazam uposlenika i volonterizam ljudi iz raznih arhiva BiH koji su došli pomoći Arhivu BiH, što je vrlo pozitivno – istaknuo je on. Šešum zaključuje da je UNESCO-u jako važno da pokrenuta saradnja ostane živuća. Kazao je da su italijanski eksperti spremni vratiti se za dva-tri mjeseca da bi vidjeli kako se sav proces spašavanja dokumentacije realizira.