Populacije divljih životinja u samo 40 godina smanjile su se za više od polovine, objavila je Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF (World Wide Fund for Nature) u izvještaju o stanju planeta 2014., objavljenom u cijelome svijetu.

WWF-ov izvještaj pokazuje da “ekološki otisak”, kojim mjerimo potrošnju prirodnih resursa čovječanstva, nastavlja rasti, pa bi nam trebao jedan i pol planet kako bi se obnovili svi neophodni resursi.

Deset zemalja s najvećim “ekološkim otiskom” po glavi stanovnika su Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Danska, Belgija, Trinidad i Tobago, Singapur, SAD, Bahrein i Švedska.

“Ekološki otisak” pokazuje da svih 27 država članica EU živi iznad mogućnosti jednog planeta. Kada bi svatko na Zemlji živio život prosječnog stanovnika EU, čovječanstvo bi trebalo 2,6 planeta kako bi zadovoljilo svoje potrebe za prirodnim resursima.

“Biološka raznolikost ključni je dio sistema koji održavaju život na Zemlji i barometar za ono što radimo na ovom planetu, našem jedinom domu. Hitno trebamo hrabru globalnu akciju u svim segmentima društva kako bi izgradili održivu budućnost”, ističe Petra Remeta iz WWF- ova Mediteranskog programa.

“Izvještaj otkriva da i BiH troši više prirodnih resursa negoli joj je dostupno. Naš način života iziskuje gotovo jednu i pol planetu, što je dugoročno gledano neodrživo. Promjene se moraju dogoditi na svim razinama društva, a posebno u energetici i proizvodnji, gdje svoje djelatnosti moraju temeljiti na obnovljivim izvorima energije i učinkovitom iskorištavanju sirovina. Održivo poslovanje u ovim privrednim sektorima preduvjet je ukupnom smanjenju ekološkog otiska”, istaknula je Remeta.

U usporedbi s BiH,  koja troši resurse 1,46 planete, u regiji samo Srbija ima niži ekološki otisak, iako i dalje prevelik za Zemljinu održivost. Stil života u Hrvatskoj iziskuje prirodne resurse 1,86 planete, dok u Srbiji zahtjeva 1,43, što je istovjetno globalnom prosjeku ekološkog otiska. Slovenija troši čak 2,64 planete, dok Makedonija troši, 1,7 planete, navodi se u izvještaju iz WWF-a.

Izvještaj pokazuje da su se od 1970. do 2010. godine populacije riba,ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova na planetu smanjile za 52 posto.

Slatkovodne vrste pretrpjele su pad od 76 posto, što je dvostruko veći gubitak nego kod kopnenih ili morskih vrsta.

Većina nestalih vrsta dolazi iz tropskih područja, dok je Latinska Amerika doživjela najdramatičniji gubitak vrsta. Najveća prijetnja biološkoj raznolikosti dolazi od kombiniranih učinaka uništavanja igubitka staništa, uticaj lova i ribolova je također značajan, dokklimatske promjene postaju sve odgovornijim za moguće izumiranje vrsta.

Dok je gubitak biološke raznolikosti u svijetu na kritičnim razinama,WWF ističe da učinkovito upravljanje zaštićenim područjima može podržati oporavak biljnog i životinjskog svijeta, pa je tako Nepal, zbog povećanja svoje populacije tigrova u posljednjih nekoliko godina, zabilježen kao dobar primjer.

WWF-ov izvještaj dolazi nekoliko mjeseci nakon studije UN-a koja je upozorila na povećanje utjecaja klimatskih promjena i pružila dokaze da klimatske promjene već utiču na zdravlje naše planete.

Globalne emisije ugljičnog dioksida glavni su uzrok globalnog zagrijavanja i već utiču na biološku raznolikost i biokapacitet planeta, naročito u odnosu na opskrbljenost hranom i vodom.

Preko 200 svjetskih riječnih slivova, koji pružaju dom za više od 2,5 milijarde ljudi, doživljava tešku nestašicu vode najmanje mjesec dana godišnje.

Blizu milijarde ljudi pati od gladi, a klimatske promjene, u kombinaciji s promjenama u namjeni zemljišta, ugrožavaju biološku raznolikost i mogu dovesti do daljnjih nestašica hrane.

Konstruktivni pregovori o međunarodnom klimatskom sporazumu jedna su od mogućnosti za kontrolu tih negativnih trendova, a globalni sporazum otvorio bi put za uspostavu nisko-ugljične privrede, s obzirom da je korištenje fosilnih goriva trenutno dominantan faktor u “ekološkom otisku”, stoji u izvještaju WWF-a.