Dejan Jović ustvrdio kako su referendumi o nezavisnosti u bivšoj SFRJ 1991. i 1992. bili vrlo neliberalni. Hrvatski predsjednik Ivo Josipović objavio je danas kako je donio odluku o razrješenju dosadašnjeg glavnog analitičara Dejana Jovića zbog njegove tvrdnje da je referendum o neovisnosti Hrvatske bio neliberalan i antidemokratski. “Jučer sam već izjavio kako se duboko ne slažem s tom izjavom. Riječ je o izjavi koja je štetna i pogrešna i stoga sam donio odluku o razrješenju gospodina Jovića”, rekao je Josipović novinarima u Žminju u Istri. Dejan Jović, sada već bivši savjetnik predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, u svom tekstu u časopisu Politička misao objavljenom prije nekoliko dana, ustvrdio je kako su referendumi o nezavisnosti u bivšoj Jugoslaviji, osim crnogorskog iz 2006. godine, bili vrlo neliberalni.
“Vrlo neliberalni” i u ne baš “free and fair” okolnostima
Jović je te referendume ocijenio kao “vrlo neliberalne” i održane u ne baš “free and fair” okolnostima, a spomenuo ih je kao usporedbu i u kontekstu analize okolnosti i događanja oko nedavno održanog referenduma o nezavisnosti Škotske, čiji je rezultat bio da Škotska ostaje u sklopu Velike Britanije.
Dio Jovićevih navoda u kojima se osvrće na referendume s početka 90-ih godina u zemljama regije prenosimo u cijelosti:
“Naši referendumi o nezavisnosti bili su – osim crnogorskog iz 2006. – vrlo neliberalni. Možda su bili ‘demokratični’ ako se pod ‘demokracijom’ podrazumijeva samo utvrđivanje koga ima više a koga manje. No, liberalni sasvim sigurno nisu bili – jer nije bilo dovoljno slobode da bi svatko bez opravdanog straha od drastičnih posljedica mogao reći točno ono što misli. Na jednoj strani bili su oni koji su separatizam a priori i bez ikakve potrebe za objašnjenjem proglasili nedopustivom opcijom i ‘izdajom’. Na drugoj strani, oni koji su krenuli putem otcjepljenja, i koji su proglasili one druge – koji su zagovarali opstanak zajedničke države – ‘agresorima’ (ako se radilo o pripadnicima nekog drugog naroda) ili ‘izdajnicima’ (u slučaju da se radilo o pripadnicima istog naroda). U nekim slučajevima, drugu se stranu gotovo uopće nije moglo ni vidjeti ni čuti, kao da ne postoji. To nije bilo zbog toga što ona doista nije postojala, nego zato što je bila ušutkana neprekidnim etiketiranjem i prijetnjama, od kojih su se mnoge i ostvarile. Nije bilo dovoljno slobode. A nema je ni danas. Agresivnost i nasilje bile su glavne karakteristike naših ‘referenduma o nezavisnosti’. Oni su održani kao jedna vrsta uvertire u rat, ili prve epizode rata, a ne s ciljem stvaranja mira. ‘Razgovaralo’ se preko nišana. Njihov je ‘smisao’ bio – pokazati moć i silu drugima: i onima koji su bili proglašeni ‘izdajicama’ i onima koje se tretiralo kao ‘agresore’. Oni su služili za isključivanje drugih, njihovo eliminiranje, nadglasavanje i zanemarivanje…
…U našim referendumima iz 1991. i 1992., oni koji su htjeli drugo u odnosu na ono što su zagovarale vlasti u pojedinoj republici – bili su u potpunosti isključeni. Bilo je opasno biti protiv, ako su vlasti bile za. Tko je, primjerice, u slučaju hrvatskog referenduma o izlasku iz Jugoslavije (koji, usput rečeno, nije imao ni izbliza tako jednoznačno formulirano pitanje kao što je bilo u škotskom slučaju), zagovarao stranu ‘protiv’? I tko je u raznim fiktivnim referendumima po hitnom postupku, održanim na brzinu i kako bi se legitimirala već donijeta odluka, u raznim samoproglašenim teritorijama po Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini – bio protiv onih koji su organizirali takve referendume? Tko bi se usudio u atmosferi nasilja i nasilnog homogeniziranja učiniti ono što su učinili Škoti: slobodno zagovarati vlastita uvjerenja, bez nasilja i bez straha?
Uspjeh separatizma bio je, dakle, u velikoj mjeri rezultat nasilja, prijetnji i neslobode – a ne slobodno izražene volje izražene na neupitan način i u okviru liberalno-demokratskog poretka. Isto je, naravno, i u slučaju onog jednog uspješnog slučaja uspjeha unionizma, tj. u slučaju referenduma o državnosti Crne Gore iz ožujka 1992., kojim se ova republika odlučila za ostanak u zajednici sa Srbijom, u okviru Savezne Republike Jugoslavije. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne može se govoriti o free and fair okolnostima”, stoji u članku pod naslovom “Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti – ne”.
Dejan Jović nije bio dostupan za komentar do trenutka objavljivanja teksta.
Politički analitičar Davor Gjenero ističe da tekst u kojem se pojavljuju ove rečenice nije znanstveni rad nego publicistički tekst, u kojima Jović iznosi svoj osobni politički stav, što smatra neobičnim i problematičnim za osobe koje obavljaju poslove u državnoj administraciji, kao što je Jović.
Gjenero: Usporedio je neusporedivo
“Oni obično nastavljaju znanstveno-publicističku djelatnost, a ne političko-publicističku u kojoj iznose svoje osobno mišljenje jer tako kontaminiraju administraciju unutar koje djeluju”, kaže Gjenero. Gjenero ističe da je, ako se gleda logički, Jović napravio pogrešku koja se naziva argumentum per analogiam, jer u ovom slučaju uspoređuje, kako kaže, neusporedive procese.
“Ključna razlika između nekadašnjih referenduma u Sloveniji, hrvatskoj, BiH s jedne i Škotske s druge strane je u tome što je London apriori škotski referendum prihvatio kao legitiman i obvezao se poštivati njegove rezultate. Nasuprot tome, danas nikoga ne treba uvjeravati da su Hrvatska, BiH i Slovenija bile izložene prijetnji ratom od strane agresorskog režima Slobodana Miloševića”, kaže Gjenero. Također kaže kako je Badinterova komisija utvrdila da u vrijeme kada su se referendumi provođeni na tim područjima, federacije Jugoslavije u smislu ustava iz 1974. godine više nije bilo, odnosno da se federacija tada već raspala.
“Nastavak srodnih teza”
Gjenero ocjenjuje da u posljednjim Jovićevim tezama zapravo i nema ništa posebno novog.
“Ovo je nastavak srodnih teza iz njegove knjige i u ovome nema ničeg novog što se tiče Jovićeve pozicije, a predsjedniku Josipoviću sada je vjerojatno neugodno”, zaključuje Gjenero.
A iz Ureda predsjednika nedugo nakon Josipovićeve izjave o razrješenju stiglo je i službeno priopćenje u kojem stoji da je predsjednik razriješio Dejana Jovića dužnosti glavnog analitičara u Uredu predsjednika RH zbog neslaganja u stavovima. “Predsjednik Josipović se ne slaže s tezom o nedemokratičnosti referenduma o samostalnosti Republike Hrvatske koju je iznio gospodin Dejan Jović. Kako je već jučer izjavio, predsjednik Josipović, suprotno od gospodina Jovića, smatra da je referendum o hrvatskoj neovisnosti bio održan u demokratskom ozračju. Referendum je bio sudbonosan jer su politika Slobodana Miloševića i tenkovi prijetili Hrvatskoj”, stoji u priopćenju.
HDZ: Razriješio ga je jer mu šteti u kampanji
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je danas ocijenila kako je odluka predsjednika Republike da razriješi svog glavnog analitičara Dejana Jovića motivirana procjenom da bi njegovo zadržavanje ugrozilo kampanju Ive Josipovića za predstojeće predsjedničke izbore.
Glavna oporbena stranka sazvala je danas izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj su međunarodni tajnik stranke Miro Kovač i saborski zastupnik Vladimir Šeks oštro napali Jovićeve stavove. Tokom održavanja konferencije došla je potvrda o Jovićevom razrješenju. Šeks i Kovač, upitani za komentar, ocijenili su kako je Josipović pravilno postupio, ali i ustvrdili da je glavni razlog Jovićeve smjene predstojeća predsjednička kampanja, prenijela je agencija Hina.
“Ako je do toga došlo, onda se postupilo onako kako se očekuje od predsjednika jedne suverene, demokratske samostalne države”, rekao je Kovač.
Šeks je pak ocijenio kako je ključni motiv smjene Josipovićeva analitičara procjena da bi mu daljnje zadržavanje Jovića ugrozilo predsjedničku kampanju.
“Mislim da je to zapravo ključni motiv predsjednika Josipovića, da je procijenio da bi mu daljnje zadržavanje Jovića ugrožavalo predsjedničku kampanju jer bi se izričito povezivalo s njegovom osobnošću”, ustvrdio je.
Izvor: Al Jazeera i agencije
ZADNJE VIJESTI IZ Region Vijest dana Vijesti
