Zagrebački Jutarnji list objavio je tekst u kome dr. Vencel Čuljak iz Osijeka obrazlaže kako je Međugorje prava perionica para, kako se tamo obrću velike pare, a koristi od svega imaju svi osim države BiH. Dr. Čuljak je u svojoj doktorskoj disertaciji na naučnoj bazi istražio privredu svetišta i potanko opisao kako funkcionira taj veliki kompleks.
U Međugorje se od 1981. do 2013., dakle u 33 godine otkako je to hercegovačko mjesto dobilo status neformalnog svetišta, slilo fantastičnih 2,85 milijardi eura! Od tog golemog novca, manje od trećine, samo 32 posto, ostvareno je legalnim putem. Lavovski dio tog kolača, više od 1,9 milijardi eura, plod je sive ekonomije. Tih 68 posto novca koliko je zarađeno na nelegalan način završilo je u privatnom sektoru, Crkvi i crkvenim institucijama, bankama, ali i u političkim strankama. Nemali dio novca pretočen je u gradnju i uložen u nekretnine, dio je završio kao ušteđevina ili je korišten za luksuz i poboljšanje standarda, prenosi Jutarnji list istraživanje dr. Vencela Čuljka.
Divlji biznis
Iako je gotovo tri milijarde eura, koliko se od 1981. slilo u Međugorje, kad je svjedočenje vidjelica o Gospinom ukazanju to mjesto pretvorilo u jedno od svjetski poznatih destinacija vjerskog turizma, uistinu velik novac, to nipošto nije ukupni iznos koji se zavrtio u tom biznisu. Dodaju li se troškovi putovanja hodočasnika iz cijeloga svijeta, kao i onih domaćih, procijenjeni na 8,5 milijardi eura, te prihodi Crkve u Međugorju od 290 miliona eura (bez donacija), dolazimo do iznosa od vrtoglavih 11,6 milijardi eura, piše hrvatski list. Autor dalje tvrdi da na području Međugorja, gdje živi samo 4.600 stanovnika, ima čak 550 firmi, ali samo 41 posto njih radi legalno. U njima je zaposleno 1.500 ljudi, ali njih 58 posto radi na crno: nisu prijavljeni, a poslodavci ne plaćaju doprinose i poreze na njihova primanja. Čak 57 posto poslovnih ili stambenih jedinica u Međugorju plod je divlje gradnje. S obzirom na broj hodočasnika i posjetitelja, samo od boravišne takse u lokalnu bi se blagajnu moglo sliti 600.000 eura. Međutim, službeno je naplaćeno tek 73.000 konvertibilnih maraka, to jest oko 36.000 eura! “O ovoj temi nije napisana niti objavljena studija, posebno ne ekonomska analiza ili komentar s pokazateljima važnima za utvrđivanje postojećeg stanja”, kaže za Jutarnji list Čuljak.
A to je stanje, tvrdi, prilično haotično.
“Teško je zamisliti državu koja ima svjetski brend i top destinaciju vjerskog turizma, a da marketinški ne iskoristi takvu priliku. Još je teže prihvatiti činjenicu da zemlje koje raspolažu rijetkim turističkim vrijednostima važnim za lokalnu upravu, državu, pa i svijet, a Međugorje to zaista i jeste, takve vrijednosti ne zaštite. A sve zbog toga da vjerski turizam bude prilika da bi se na dugi rok kapitalizirale jedinstvene vrijednosti”, piše u disertaciji dr. Čuljak. Već iz podataka s početka ovog teksta vidljivo je da je Međugorje, što se ekonomske strane tiče, daleko od takvog stanja. Čuljak tvrdi da neorganizirano tržište uvjetuje ekonomski haos koji je u Međugorju vidljiv na prostornom, arhitektonskom, ekonomskom, saobraćajnom i poreznom planu. Kaže kako se može govoriti o organiziranom haosu kojeg su tamošnje interesne grupe svjesne. A taj haos, naravno, pogoduje cvjetanju kriminala i korupcije.
Izmaklo kontroli
Čuljak upozorava da je stanje u Međugorju izmaklo kontroli, kako lokalnoj upravi i kantonu, tako i Federaciji Bosne i Hercegovine. “Ako ništa ne bude promijenjeno i sve ostane kako je sada, Međugorju se ne piše dobro. Bila bi to nenadoknadiva šteta i gubitak za sve koji rade i posluju u Međugorju. Zato bi trebalo obaviti sveopću reviziju, ne da bi bili kažnjeni oni koji rade nelegalno, nego da se uspostave pravila ponašanja”, kaže za Jutarnji list iz Zagreba dr. Vencel Čuljak.