Rano proljeće je vrijeme za branje mnogih ljekovitih biljaka pa i koprive koja je jedno vrijeme bila zapostavljenja, ali se sve više bere i upotrebljava, posebno od doba korone kada se mnogima svijest mijenja u pogledu ishrane te konzumiranja zdrave i što prirodnije hrane.
Kopriva (Urtica dioica) je zeljasta biljka svima dobro poznata i po izgledu, a i ljekovitim svojstvima. Široko je rasprostranjena tako da raste širom planete. Nalazimo je u Evropi, Sjevernoj Americi, Africi i Aziji, od davnina se koristi kao hrana i kao lijek.
Upravo ovih dana hobisti i ljubitelji prirode ju beru na mjestima udaljenijim od saobraćajnica koristeći je najviše za pripremu sosa ili umaka. Takođe se dosta koristi kao čaj, a pri tome treba znati pravilno osušiti ovu dragocjenu i ljekovitu biljku za koju se kaže – da ne žari, već odavno bi izumrla od pretjerane upotrebe ljudi.
Ljekovite osobine koprive
Ljekovite osobine ove biljke su mnogobrojne: liječi upale urinarnog trakta, stimuliše rad crijeva, čaj od koprive blagotvorno djeluje na bolesti jetre i žuči, bolesti pluća, pomaže kod grčeva u stomaku i čireva, kod tumora slezene, kod poremećaja sna i nesanice.
Učinkovita je kod virusnih i bakterijskih infekcija i preporučuje se kao dio proljetnog čišćenja organizma. Zbog velikog postotka željeza u sebi odličan je lijek za anemiju, a zbog sadržaja kalijuma odličan diuretik. Osim željeza i kalijuma sadrži dosta kalcijuma i magnezijuma, te vitamine A, C, K, B6 i D i proteine zbog čega su i izražena njena ljekovita svojstva.
Čaj ne treba ukuvavati jer tad gubi svoje blagotvorne osobine. Može se piti tokom cijele godine po jedna šolja dnevno, preventivno.
Beru se samo vrhovi
Da bi čaj bio dobar, treba odabrati i pravo vrijeme berbe ove biljke, faza u kojoj su najizraženije ljekovite osobine odnosno onda kada ona ima najviše vitamina, minerala i ostalog. To je faza intenzivnog rasta kad je biljka još mlada u periodu od marta do maja.
Beru se samo vrhovi do 10 cm, odnosno gornja trećina biljke jer upravo oni sadrže dosta vitamina C, željeza i drugih minerala. Dakle, mladi i sočni vršni dijelovi biljke, ali prije cvjetanja. S obzirom da ima dlačice koje žare, treba koristiti rukavice, a konzumirati nakon termičke obrade.
Bilo bi dobro kad beremo koprivu da kiše nije bilo bar tri prethodna dana, kako biljka ne bi imala višak vode u sebi te kako ne bi došlo do potamnjivanja tokom procesa sušenja. Nije potrebno rezati ju na manje dijelove. Važno ju je pri sušenju položiti u tankom sloju, stabljiku po stabljiku, na pamučno ili mrežasto platno kako bi vazduh nesmetano strujao oko svih dijelova i postepeno i pravilno ju sušio.
Povremeno ju treba okretati. Kada se prosuši, rukama se usitne samo listovi, a stabljiku bacimo. Tako osušenu biljku najbolje je odložiti u papirnu ambalažu ili platnenu vrećicu.
Ako se koristi i korijen od ove biljke koji je takođe ljekovit on se suši duže, a ponekad je nedovoljno sušenje samo na vazduhu već se njegov proces može započeti ili završiti postepeno na nižoj temperaturi u rerni na 35 do 40 °C.
Može se koristiti i kao svježi sok od koprive, krem juhe, a njena upotreba u kozmetici je takođe odavno poznata pa se koristi pri pravljenju raznih šampona za njegu i podsticanje rasta kose.
Ipak, kopriva se najviše koristi kao umak ili varivo sa bijelim lukom, kratko obarena kao i špinat, prenosi “AgroKlub“.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
