Još otkako je 1453. godine stigla u Osmansko carstvo, kafa izaziva kontroverze. “Crna kraljica”, kako je zovu, stigla je u Evropu tek u 17. vijeku. Kafa je jedna od onih stvari koje poželimo pomirisati i popiti čim se ujutro probudimo, sastavni je dio radnog i neradnog dana miliona ljudi u svijetu već stotinama godina. Nezaobilazna je u tradicijama svih naroda i kultura.
Običaji su različiti, ali kada gosti svrate u naše domove, bilo da se radi o ručku, večeri ili rođendanu, kafa se uvijek popije prije ili nakon objeda. Kafa je i danas društveni fenomen.
Često kažemo “Idemo na kafu” iako pijemo i nešto drugo. Kafa, dakle, nije samo napitak, nego i simbol druženja i jutarnjeg razbuđivanja. Kako su kafa i duhan skupa došli, tako se često i drže skupa. Malo koji pušač ne pije kafu, ali kafa je popularnija i svakako bolja za zdravlje.
Uz ispijanje kafe idu i razni običaji, primjerice u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek se pije crna turska kafa bez mlijeka i šećera, ali ne skroz bez šećera – prvo se stavi kockica šećera u usta i onda se pije kafa, a šećer se otapa u ustima. Ako pijete kafu u Sarajevu, često ćete morati više puta zamoliti konobara za mlijeko koje daju u malim plastičnim pakovanjima – nekima malo, nekima previše.
Za one koji ne vole crnu tursku kafu postoji više alternativnih brzih rješenja, kao naprimjer 3 u 1 i Cappuccino, pa ko voli nek izvoli, a mi predlažemo jednu pravu Cafe Brazil koja se prošle godine istakala kao jedan od “must have” proizvoda koji dolaze iz BiH.