Kako će mehanizam koordinacije, za građane BiH samo još jedna od floskula, usaglasiti ono što ne mogu bh. Institucije.
Nakon dugih pregovora stranačkih lidera u Bosni i Hercegovini, često u restoranima i van institucija vlasti, ova zemlja napokon je usvojila Mehanizam koordinacije koji je zahtijevala Evropska unija u pregovaračkom procesu za članstvo. „Govor jednim glasom“ prema EU, kako ga slikovito nazivaju, znači da sve politike u BiH moraju biti međusobno usklađene, od državnog do nižih nivoa vlasti, kako bi postojao jedinstven stav oko ispunjavanja reformi koje traže evropski predstavnici. Međutim, za građane BiH mehanizam koji će biti još jedno složeno tijelo u državi ostaje i dalje nejasan, te kompliciran kao i samo uređenje zemlje. “To uvijek spominju u vijestima i političkim emisijama kada govore o ulasku u Evropsku uniju, ali stvarno ne znam šta tačno predstavlja. Mislim da se radi o koordinaciji svih ovih naših nivoa vlasti, koje ne mogu ni pobrojati, i predstavnika EU”, kaže jedna stanovnica Sarajeva. “Valjda je u pitanju neka koordinacija među entitetima i institucijama, na to mi liči. Međutim, oni ne mogu da se dogovore oko ključnih pitanja za naš život, kao što je bio jedinstveni matični broj, a kako će se tek sada dogovorati?”, pita se njena sugrađanka. “Nemam pojma šta je taj mehanizam, čuo sam više puta za njega, ali pretpostavljam da se opet radi o nekom prosipanju priče iz šupljeg u prazno”, razočarano kaže građanin koji se predstavio kao Damir. Kada govorimo o bh. građanima, njima ovakve floskule kao mehanizam koordinacije, kolegijumi, reformska agenda, strukturalni dijalog u pravosuđu i mnoge već zaboravljene floskule, apsolutno ništa ne znače, mišljenja je Mladen Mirosavljević, novinar iz Banje Luke. “Ni u terminološkom smislu, ali ni u svojoj suštini, jer o svemu tome javnost zna samo one nebitne činjenice koje se odnose na sastančenje i nadmetanje oko tih pitanja”, dodaje.
Može li funkcionirati nešto tako složeno?
Šta je u suštini mehanizam koordinacije, koja će sve tijela uključivati i kako će se u tako složenom sistemu donositi odluke o pitanjima od važnosti za evropski put BiH? Kolegij za evropske integracije, ministarske konferencije, komisija za evropske integracije i radne grupe – nova su tijela koja će se formirati u sklopu ovog mehanizma. “Članovi kolegijuma je predsjedavajući Savjeta ministara i njegovi zamjenici, predsjednici i po dva člana Vlada RS i FBiH, gradonačelnik Brčko distrikta i kantonalni premijeri. Ministarske konferencije će se sastojati od resornih ministara, svih nivoa, u zavisnosti od oblasti koja bude razmatrana, a njihovo formiranje iniciraće kolegijum”, objašnjava Mirosavljević. “Sve odluke u tijelima donose se konsenzusom, kvorum za održavanje sastanaka i usvajanje odluka u tijelima obavezno čine ovlašćeni predstavnici svih nivoa vlasti, kada nema saglasnosti o nekom pitanju ono će biti upućeno višem nivou i ono što je posebno važno sve odluke mogu biti preispitane pred višim tijelom u sistemu koordinacije.” Međutim, postavlja se pitanje kako će takav jedan složen mehanizam koji bi trebao voditi do EU funkcionirati u zemlji sa toliko različitih interesa i sa tako kompliciranim uređenjem. “Ako je BiH kao država nefunkcionalna upravo zbog takvog svog unutrašnjeg ustrojstva zašto bi onda bilo efikasno bilo kakvo koordinaciono tijelo zasnovano po istom takvom modelu. Zbog toga nema šanse, osim teoretske, da takvo tijelo usaglasi ono što ne mogu bh. institucije”, zaključuje Mirosavljević.
Mehanizam ‘kočenja’
Mehanizam koordinacije je nešto što je, u svakoj normalnoj zemlji, nepotreban i suvišan politički alat, dok je on u BiH, vjeruje se, prijeko potreban, jer bez njega je blokiran put BiH ka EU, mišljenja je Zarije Seizović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. “Razgovori i dogovori o tome su u stvari jedna besmislena i jalova višemjesečna debata koja, kako kažu oni koji su u njoj učestvovali, ima za rezultat “uključivanje svih razina odgovornosti”. Pominje se i nekakva „brza prohodnost u komunikaciji s Briselom“!? Šta to uopće znači?”, pita se. Seizović smatra da mehanizam koordinacije ne bi bio potreban kada bi BiH bila država u kojoj se zna red, u kojoj postoji hijerarhijski sistem odgovornost i u kojoj se, konačno, poštuje princip vladavine prava. “Jer bi se poštovale državne nadležnosti, znalo bi se ko „komunicira s Briselom“, znalo bi se koja su uska grla u tom procesu, ko opstruira europski put BiH i ko je za šta odgovoran. Ovako, imamo još jednu nepotrebnu i besmislenu „koordinaciju“ koja će, ubrzo bivati kamen spoticanja u procesu donošenja važnih političkih odluka, čim se jedan nacionalni tabor (preciznije njegova politička elita, još preciznije par ljudi) osjeti ugroženim i izigranim po pitanju učešća u vlasti i/li sticanja materijalne koristi iz bilo kog izvora.” Da bi se moglo raditi o još jednom mehanizmu “kočenja”, a ne koordinacije, smatra i novinar Ranko Mavrak. “Već je sada izvjesno da je riječ o iznimno složenom i komplicranom mehanizmu, nečemu zapravo što u BiH u praksi još nismo vidjeli. Dakle, to će biti jedan eksperiment uživo i u ovom trenutku je nemoguće predvidjeti kako će to funkcionirati, ali će očito morati pomiriti različite interese kojih u ovoj zemlji ima bezbroj”, objašnjava.
Razvodnjavanje bh. države
Prema mišljenju naših sagovornika, cijela priča će se opet vratiti na lidere glavnih političkih stranaka koji će donijeti ključne odluke za zemlju. “Praksa je pokazala da se stvarne odluke u ovoj državi donose izvan njenih zvaničnih institucija, donose se u stvarnim središtima političke moći i nema nikakve dvojbe da će se sa tom praksom nastaviti i u buduće. Ljudi koji će sjediti u kolegiju, vrhovnom tijelu mehanizma koordinacije, bit će u suštini izvršitelji odluka koji se donesu u stranačkim vrhovima i mislim da je to poanta cijele priče”, dodaje Mavrak. Da se radi samo o još jednom dodatnom razvodnjavanju bh. države i jačanju mehanizma donošenja odluka koje zavise od dogovora nekoliko političkih stranaka, odnosno tri-četiri stranačka lidera, smatra i Miroslav Mirosavljević. “Kako to može funkcionisati u praksi ako postoji suprotstavljeno gledanje na budućnost BiH kao države, ali i prema evro i NATO integracijama, prema unutrašnjem ustrojstvu države, nadležnostima države i nižih nivoa vlasti odnosno svim najvažnijim pitanjima. I to je nešto što se dijelom koristi i koristiće se u predizbornim kampanjama”, dodaje. Prema mišljenju Seizovića, građani BiH su već više od dvije decenije taoci etno-nacionalnih politika koje kreiraju etno-nacionalne političke “elite”, a njih čini, dodaje, nekoliko ekonomski najmoćnijih političara u ovoj zemlji. “I dalje se mogu očekivati neformalna okupljanja u ekskluzivnim restoranima, dogovori, besmislene diskusije koje sponzorira međunarodna zajednica i sl. kada to ultimativno zatraži EU. S druge strane, očekuju nas politički sukobi i raspadi izbornih i postizbornih koalicija u trenucima kada moćnici osjete da imaju manevarski prostor za podizanje nacionalnih tenzija kako bi oni bivali ponovno legitimirani kao zaštitnici vlastitog etničkog korpusa. Sve u svemu, sa ili bez mehanizma koordinacije – déjà vu.” Ko će pričati sa Briselom, da li će „govor jednim glasom“ biti govor stranačkih lidera i može li u njemu biti “zajedničkog jezika” – vidjet će se tokom narednih pregovora sa EU.
Izvor: Al Jazeera
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Vijest dana Vijesti
