Prije 16 godina, Kristina Kalderon, jedna od svega 1.600 potomaka naroda Jagan iz argentinske pokrajine Ognjena Zemlja, koji i dalje žive na teritoriji predaka, započela je tradiciju paljenja vatre na Širokoj plaži u gradu Ušuaja. Drevni narod ostavio je i drevni jezik, čija se jedna riječ može pronaći na internetu, ali je njeno značenje misterija i sva je prilika da će to i ostati.
A na Širokoj plaži (na španskom Playa Larga), na kojoj su se okupljali Jagani i u drevna vremena, svake godine pale se vatre kako bi se obilježio dolazak kitova u tamošnje vode ili najavljuje riblji „banket“ na koji su svi pozvani.
Bi-Bi-Si u reportaži iz Ognjene Zemlje, hladnog i zabačenog, najjužnijeg kraja Južne Amerike, koji je ime dobio upravo po ovim plemenskim vatrama, navodi da je puštanje dimnih signala bio način da se svi pripadnici plemena pozovu i da je bilo uobičajeno da dijele hranu i zajedno objeduju na obali.
„Važnost vatre je prevazilazila nešto što samo pruža toplotu u ovako neprijateljskom okruženju. Ona je poslužila kao inspiracija za mnoge stvari“, kaže Viktor Vargas Filgeira, jaganski vodič u Muzeju kraja svijeta (Museo del Fin del Mundo) u Ušuaji. Jedna od tih stvari može se zapaziti u riječi koja je pridobila zanesenjake i inspirisala mnoge letove u imaginarno. Riječ mamihlapinatapai potiče iz jaganskog jezika koji je sada skoro izumro.
Prema navodima vodiča Vargasa, ova reč označava „trenutak meditacije oko vatre (pusaki na jaganskom) kada djedovi prenosi mladima svoje priče – to je onaj tren kada svi zaćute“.
Međutim, tokom 19. vijeka ova riječ imala je drugo značenje, koje i ljudi u drugim dijelovima svijeta dobro poznaju.
Britanski misionar i lingvista Tomas Bridžis je šezdesetih godina tog vijeka osnovao misiju u Ušuaji i proveo narednih 20 godina među Jaganima, prikupivši oko 32.000 njihovih riječi i intonacija u jagansko-engleski riječnik.
Prema tvrdnjama iz eseja koji je napisao Bridžis, mamihlapinatapai, za razliku od Vargasove interpretacije, znači „gledati se međusobno, nadajući se da će ta druga osoba ponuditi da se uradi nešto što oboje žele, ali nisu voljni da učine“.
Sama riječ se nikada nije pojavila u Bridžisovom rečniku, možda zato što je retko korišćena, a možda zato što ju je planirao za treće izdanje rječnika na kojem je radio pre nego što je preminuo 1898. godine.
Do današnjih dana je fasciniranost rečju, koju je u eseju popularisao Bridžis, rasla i pojavile su se mnogobrojne interpretacije, kao i ona da označava „pogled potencijalnih ljubavnika“.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
