Prema indeksu medijskih sloboda za 2013, Slovenija je na 39. mjestu, Srbija na 74, Crna Gora na 78, Hrvatska na 83, Kosovo na 98, BiH na 103. i Makedonija na 122. mjestu.

Šef Delegacije EU u BiH Peter Sorensen izjavio je, povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, da su sloboda izražavanja i sloboda medija osnovni stubovi dobrog upravljanja i političke odgovornosti u demokratskim društvima. “Ako nema slobodnih medija koji rade prema profesionalnim i etičkim standardima, građani su lišeni uravnotežene i pouzdane informacije, podržane činjenicama. Uz pomoć slobodnih medija, razumijemo i razmatramo naše mjesto u svijetu i u zajednici”, konstatovao je Sorensen. Čestitajući svim novinarima i medijskim kućama u BiH Svjetski dan slobode medija, Sorensen je istakao da treba poštovati važan posao novinara na terenu, posebno u područjima zahvaćenih sukobima. Sorensen je naglasio da za EU slobodni i profesionalni mediji ne mogu biti predmet pregovora. On je istakao da su obezbjeđivanje slobode izražavanja i slobode medija ključni prioriteti za EU i, kao dio političkih kriterijuma iz Kopenhagena, ključni aspekt procesa integracije u EU zemalja zapadnog Balkana, uključujući BiH, saopšteno je iz Delegacije EU u BiH. “Kako bi promovisala slobodne medije koji rade u skladu sa najvišim etičkim i profesionalnim standardima, Evropska komisija je nedavno predstavila i promoviše Smjernice za podršku medijskih sloboda i integritet medija u zemljama u procesu proširenja EU”, naeo je Sorensen.

U danas objavljenom izvještaju organizacije Freedom House o slobodi medija našlo se 197 zemalja. Srbija se nalazi na 74. mjestu, što znači da je djelimično medijski slobodna, ocijenjeno je u izvještaju za 2013. godinu, u kojem se ističe da su slobode medija u svijetu pale na najniži nivo od 1996. Među državama regije, ispred Srbije je na toj listi samo Slovenija, koja je na 39. mjestu. Crna Gora je na 78, Hrvatska na 83, Kosovo na 98, Bosna i Hercegovina na 103. i Makedonija na 122. poziciji.

Osvrt na Hrvatsku

U zasebnom izvještaju za Hrvatsku, FH navodi da “zbog neprimjerene primjene i nerazumijevanja Zakona o pravu na pristup informacijama, novinari i dalje teško dobijaju informaciju od Vlade”. Napominje da su djelotvornost tog zakona dodatno otežale dopune definiciji o tajnosti podataka iz 2010. Među probleme s kojim se susreću  hrvatski novinari, FH ubraja netransparentnost rada Vijeća za elektronske medije, uplitanje politike u upravu Hrvatske radiotelevizije (HRT), nezadovoljstvo odgovorom Hrvatskog novinarskog društva (HND) na pogoršanje uvjeta rada novinara, komercijalne i političke pritiske na novinare te koncentraciju dviju velikih medijskih kuća na tržištu štampanih medija. Vijeće za elektronske medije, neovisno regulatorno tijelo, kritizirano je zbog manjka transparentnosti pri dodjeli frekvencija i korištenja novca za produkciju komercijalne televizije i radija. HRT se finansira i oglašavanjem i ubiranjem TV-pretplate, piše FH te ističe da se ta televizija često smatra kućom koja zastupa političke interese. Kritizirana je i zbog cenzuriranja i ukidanja programa bez objašnjenja, politiziranja osobnih odluka, manjka transparentnosti i nepoštivanja profesionalnih standarda. Ozbiljne su zamjerke iznesene miješanju političara u upravu HRT, piše FH i objašnjava da Sabor imenuje direktora kuće, 11-člano programsko vijeće i Nadzorni odbor. Time “učinkovito institucionalizira političku kontrolu nad” HRT-om, piše FH i dodaje da je Sabor imenovao u oktobru Gorana Radmana za glavnog direktora  na pet godina. HRT je puno puta pokušao cenzurirati vlastite novinare (Maja Sever, Elizabeta Gojan, Karolina Vidović-Krišto), piše nadalje FH. U vrhu rang liste po slobodi medija su Švedska, Norveška, Holandija i Finska, u stopu ih prate Belgija, Švicarska i Luksemburg, dok je na samom dnu Sjeverna Koreja, iza Turkmenistana, Uzbekistana i Eritreje. Opadanje slobode medija u svijetu djelimično je rezultat značajnog nazadovanja u nekoliko država Bliskog istoka, uključujući Egipat, Libiju i Jordan, kao i zapaženog pada u Turskoj, Ukrajini i mnogim zemljama na istoku Afrike, ali i pogoršanog i relativno otvorenog medijskog okruženja u Sjedinjenim Američkim Državama, objašnjava se u izvještaju.

Tendencija nazadovanja

Uz konstataciju da tek svaka sedma osoba živi u zemlji sa “slobodnom” štampom, Freedom House navodi da su, uprkos pozitivnom razvoju događaja na tom planu u izvjesnom broju zemalja, prije svega u supsaharskoj Africi, u svim drugim regijama zabilježene dominantne tendencije nazadovanja. To znači, navodi se u izvještaju, da samo 14 posto svjetskog stanovništva živi u zemljama u kojima je izvještavanje o političkim događajima adekvatno, sigurnost novinara zagarantirana, miješanje države u medijska pitanja minimalno, a štampa nije podvrgnuta bilo kakvim neprimjerenim pravnim ili ekonomskim pritiscima. Kriteriji na osnovu kojih ova organizacija rangira zemlje po stepenu slobode medija sa poenima od nula (najslobodnije) do 100 (najmanje slobodne) su pravno, političko i ekonomsko okruženje. U najnovijem izdanju godišnjeg izvještaja, koji Freedom House objavljuje od 1980. godine, zaključuje se da je prošlogodišnji pad slobode medija u svijetu uzrokovan pokušajima vlada, naročito u autoritarnim državama ili polariziranim političkim okruženjima, da kontroliraju sadržinu vijesti, kao i ograničenjima za strane izvještače ili za objavljivanje vesti i korištenje društvenih mreža. Pored toga, sloboda štampe u nekim zemljama ugrožena je utjecajem privatnih vlasnika, prije svega onih koji imaju bliske veze sa vladama ili vladajućim partijama, a koji mijenjaju uredničke stanove ili otpuštaju osoblje nakon što objave nezavisne vijesti.

Opadanje u Crnoj Gori

Ovi faktori su bili ključni za većinu zabilježenih padova slobodnog novinarstva u prošloj godini, kao i za prelazak sa djelimično slobodnog na neslobodan status u Libiji, Južnom Sudanu, Turskoj, Ukrajini i Zambiji. Značajno opadanje je registrirano u Crnoj Gori, Centralnoafričkoj Republici, Egiptu, Grčkoj, Jordanu, Keniji, Mozambiku, Tanzaniji i Ugandi, navodi se u dokumentu. Crna Gora je pala na rang listi po slobodi medija, jer je prošle godine imala 36, a ove 39 bodova, što je rezultat neprijateljske zvanične retorike u pogledu štampe i nekažnjivosti za napade na novinare, konstatira Freedom House. Pored toga, svjetske sile kao što su Kina i Rusija nastavile su strogo kontrolirati osnovne štampane i elektronske medije, pokušavajući istovremeno da kontroliraju i nezavisnije stavove izražene bilo u sferi blogova, ili stranih novinskih izvora. Čak ni otvorenija medijska okruženja nisu imuna na pritiske na slobodu štampe, navodi američka nevladina organizacija, uz zaključak da je prošle godine zabilježen najveći pad slobode medija u protekloj deceniji u SAD-u, uslijed pokušaja Vlade da kontrolira informiranje o pitanjima nacionalne sigurnosti.