Muhamed Mahmutović, predsjednik Samostalnog saveza sindikata USK-a ovih dana ima pune ruke posla. Stotinu radnika Bire otpuštaju, radnici Tuša ostali su bez posla, poljoprivrednici protestuju, budžetski korisnici, a naročito prosvjeta, na ivici su strpljenja.• Svaki dan od Vas zahtjevaju nazočnost, no, možete li išta pomoći?
– Evo, baš sam bio sad u Biri, gdje radnici dobijaju otkaze. Na način kako je poznato. Poslodavac je u nekoliko navrata prekršio radna prava i daje otkaze radnicima iz ekonomskih, tehničkih, kako kažu, razloga. Mislim da se planski radi na tome da svi radnici koji imaju ugovor na neodređeno dobiju otkaz, pod krinkom ekonomskih problema. A onda, poslije, da poslodavac zaključuje ugovore o radu sa tim ili drugim radnicima, ugovore koji bi bili na određeno vrijeme, kako bi ih angažirao kako on hoće i da bi ih plaćao kad on hoće!
Otkaz bez problema
• Svugdje danas, bar u privatnom sektoru, poslodavci preferiraju takve ugovore na određeno vrijeme. Zašto?
– Poslodavci hoće, to su dokazali, da ponište sve važeće ugovore na neodređeno vrijeme i da sa radnicima sklapaju samo ove druge vrste ugovora. To njima pogoduje, ne moraju misliti o otpremninama i sličnim pravima iz radnog odnosa, nego kad to istekne, mogu otpustiti radnika bez ikakvih problema. Ovdje Udruženje poslodavaca BiH zajedno sa evropskim institucijama, Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom, Evropskom komisijom, pa čak SAD i još nekim državama, nastoje da izmjene radno zakonodavstvo u Federaciji BiH na svoju korist. Licemjerno je kad sve te institucije kažu da su uzrok nezaposlenosti u BiH visoke prosječne plaće i postojeći kolektivni ugovori, jer to nije u pitanju.
• Jedan prosječni radnik u Biri, prosječni radnik u Federaciji, koliko prima, kada kažu da izdvajaju puno za radnika?
– Njihove plaće su u prosjeku 400 maraka!
• Zar je to puno?
– Upravo je to taj robovlasnički odnos prema tim radnicima, jer kako drugačije protumačiti činjenicu da ovi radnici ne mogu ući u svoju fabriku, nego danas tu stoji obezbjeđenje, lanci i katanci, posebna odobrenja se moraju tražiti da se uđe, i tako dalje. Kad se dodaju niske zarade od 400 maraka koje nisu redovne, onda vidimo da se vraćamo nekoliko vijekova unazad.
• Da li je za sve kriva loša privatizacija?
– Nažalost, privatizacija državne imovine koja je pretpostavljala ostanak radnih mjesta, bila je lopovska i pljačkaška. Tadašnji političari su učestvovali u namještanju i prodaji. To je upravo dovelo radnike ovdje gdje su danas. U USK-u su gotovo sva privatizirana preduzeća propala ili su na tom putu. Kupili su ta preduzeća da bi ih mogli prodati, kao građevine ili neke druge njima profitabilne stvari, i to je uzrok. Jedino institucije sistema, ako budu radile svoj posao, stanje mogu popraviti. Znači inspekcije, sudovi, policija, lokalne i više vlasti da se uključe u položaj radnika, svojih građana. Jer jesu to privatne firme, ali ti ljudi nisu pokazali ni najmanje brige za građane, za ekonomiju, za državu.
• U prevodu – nema rješenja?
– Nažalost, jer nemamo u BiH značajno javno mnijenje, nemamo kritičnu masu koja može učiniti nešto da bi nastale promjene koje bi zadovoljile građane, ali i ove bijedne radnike, da bi se učinio korak naprijed a ne nazad. Od rata na ovamo, mi krenemo jedan korak naprijed, ali se vraćamo dva nazad.
Nema nade
• Nova vlast se uspostavlja, mislite li da će vidjeti ove probleme i biti na pravoj strani?
– Vlasti su do sada pokazivale da su na strani poslodavaca i da su na strani tih koji su kupili državnu imovinu, tih kapitalista. Kada se i Bira prodavala, sjedili su u ovoj sali političari, vrh Federacije i USK-a, vladali su i onda i sad i vladaće i dalje. Mi u sindikatu se ne nadamo da će učiniti nešto da radnicima bude bolje u Unsko-sanskom kantonu, ni u Federaciji ni u Bosni i Hercegovini.
ZADNJE VIJESTI IZ USK Vijesti
