Bio je to februar 1984. godine. Prije 41 godinu, Sarajevo, glavni grad danas nezavisne Bosne i Hercegovine, bio je domaćin Zimskih olimpijskih igara.
Za mnoge je to tada bio lud i hrabar potez. Pored vodećih svjetskih zimskih centara, jedan grad sa Balkana upustio se u veliku trku, veliki izazov, a na kraju priče u kojoj je jedna bajka postala stvarnost, stigao je epilog da su to bile najbolje Zimske olimpijske igre održane do tog perioda.
A, počelo je sa iščekivanjem, brigom i neprespavanim noćima. Kako su se igre bližile u Sarajevu nije bilo ni pahulje snijega, organizatori su već grickali nokte, čupali kosu, a onda čudo.Kakva bi to priča bila bez svog slatkog šlaga, a on je stigao u noći sa 7. na 8. februar, kada je u Sarajevu počeo padati ogroman snijeg, sve je izgledalo kao čarolija. Osvanulo je bijelo jutro u Sarajevu 8. februara 1984. godine i Zimske olimpijske igre su mogle početi.
Priča je počela šest godina ranije. Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine, u Atini, je odabrao Sarajevo za organizatora XIV zimskih olimpijskih igara. U konkurenciji su bili japanski Sapporo i zajednička kandidatura dva švedska grada Falun i Göteborg.
Šest godina mukotrpnog rada, odricanja, ali ogromne ljubavi, vjere, doveli su do toga da je Sarajevo postalo centar svijeta i prepričavat će se godina i godinama koje dolaze.
U organizaciju su utrošena velika sredstva. Pored dobro organizovanih igara, kao rezultat stigle su izgrađene saobraćajnice, hoteli na planinama (Bjelašnica, Igman, Jahorina) tako i u gradu, sportski centri Skenderija i Zetra, žičare, ski liftovi.
Mnogi su bili pesimisti po pitanju Sarajeva, a na kraju su svi u suzama aplaudirali multietničkom gradu sa Balkana koji je očitao lekciju mnogima.
Miris ćevapa, dobar humor, veliki hitovi, sve uklopljeno u olimpijski duh, za mnoge je jedna od najsnažnijih priča s ovih prostora.
Otvaranje XIV zimskih olimpijskih igara pratilo je oko 60 000 gledatelja na stadionu Koševo i oko dvije milijarde ljudi preko TV-a. Olimpijski plamen je upalila klizačica Sanda Dubravčić.
Najveće zvijezde Zimskih olimpijkih igara u Sarajevu su bili učesnici u umjetničkom klizanju. Najbolji dojam je ostavio britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju sa največim brojem bodova u historiji Zimskih olimpijskih igara. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka.
Što se tiče domaćih takmičara iz tadašnje bivše Jugoslavije, delirijum je napravio čovjek od kojeg se to i najmanje možda očekivalo, alpski skijaš, Jure Franko.
Jure Franko osvojio je srebrnu medalju u veleslalomu, to je prva medalja koju će Jugoslavija osvojiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo “Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka”, ili kraće “Volimo Jureka, više od bureka”.
Bilo je to nezaboravno vrijeme u gradu koji se nalazi na raskrsnici istoka i zapada u gradu koji je prošao od bajke do pakla. U gradu gdje i danas ima dobrog vica, prave raje, a od olimpijskog duha, ostale su uspomene i ruševine, nadamo se, do nekih boljih vremena.
“Naša mladost, naša generacija, ima pravo na svoj dio slave. Djevojke i momci iz svih nacija u ljubavi historiju prave. Lijepo je bilo u Sarajevu…”
A Jureka smo zavoljeli više od bureka.
Na današnji dan prije 41 godinu otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu!
ZADNJE VIJESTI IZ Sport
