Prije 90-ak godina Monowi je imao oko 150 stanovnika. Tada su postojale čak tri trgovine, nekoliko restorana, pa i zatvor. A grad je bio postaja na željeznici Elkhorn.
Eiler je ostala zadnja stanovnica nakon što je njen muž Rudy umro. Upoznali su se još u vrtiću, vjenčali kada je ona imala 19 godina i čitav su život proveli u Monowiju.
Crkva je posljednji pokop održala 1960., do 1970. zatvorila se zadnja trgovina i pošta, škola se zatvorila 1974., a u 70-ima odselila su i Eilerinina i Rudyjeva djeca. 1971. Eiler i Rudy otvorili su kafić. Do 1980. u gradu je ostalo još samo 18 stanovnika, a 20 godina kasnije ostao je samo ovaj bračni par. Rudy je preminuo 2004.
Unatoč tome, Eiler se nije htjela preseliti. Tvrdi da nije usamljena jer 12 sati radi u svom kafiću, gdje ima redovne goste iz susjednih mjesta, a i turiste iz cijelog svijeta koji dolaze vidjeti ovaj gradić sa samo jednim stanovnikom.