Kako prenosi Bloomberg, samo je tim dvjema zemljama Melbourne Mercer Global Pensions Index za njihovu razinu finansijske sigurnosti koju pružaju građanima u penziji dao ocjenu A, navodi portal Novac.hr.

Australija se našla na trećem mjestu s B+, dok su u top deset zemalja smještene i Finska, Švedska, Norveška, Singapur, Novi Zeland, Kanada i Čile, koje su sve ocijenjene s ocjenom B.

U istraživanje je bilo uključeno 37 zemalja svijeta u kojima ukupno živi dvije trećine svjetske populacije, a bilo je provedeno temeljem 40 različitih parametara. Cilj je bio saznati vodi li penzioni sistem određene zemlje prema boljim finansijama penzionera, je li on održiv i vjeruje li zajednica u njega, odnosno pruža li sistem stanovnicima sigurnost u njihovu finansijsku budućnost.

Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD našli su se na 14., odnosno 16. mjestu s ocjenom C+, a savjetovano im je podizanje minimalne penzije za penzionere s niskim prihodima. Japan je zauzeo 31. mjesto, a ocijenjen je s D, što označava “velike slabosti i/ili nedostatke koji se trebaju što prije riješiti”. Preporučuje se podizanje dobi za ulazak u penziju s obzirom na rast životnog vijeka u državi. Tajland se našao na samom dnu liste te bi trebao uvesti minimalnu razinu obvezne penzione štednje i povećati podršku za najsiromašnije.

Sama studija rezultat je sve većeg broja ljudi koji ulaze u penziju, duže žive i potrebni su im stabilni i stalni prihodi kako bi preživjeli. Gotovo petina svjetske populacije, odnosno oko 20 posto, do 2070. bit će u penziji, dok je lani bilo riječ o samo devet posto.

“Sistemi diljem svijeta suočavaju se s nikad višim životnim vijekom i rastom pritiska na javne resurse koji bi se trebali pobrinuti za zdravlje i blagostanje starijih građana. Imperativ je da se zakonodavci osvrnu na slabosti i mane penzionog sistema njihovih država kako bi osigurali jaču infrastrukturu za buduće penzionere”, pojasnio je David Knox, jedan od autora provedenog istraživanja.

I dok su se penzioni sistemi u mnogim azijskim zemljama poboljšali u odnosu na prošlu godinu, izvještaji su pokazali kako im nedostaje transparentnost te kako, u usporedbi s drugim, radnici ne štede dovoljno za svoje penzije.

Studija je istražila i tzv. “efekt bogatstva”, odnosno rast tendencije prema trošenju s rastom bogatstva u državi. U Merceru su saznali kako rastom novca za penzije, ljudi se generalno osjećaju bogatijima i veće su šanse da će dizati kredite.

“Garantiranje budućih prihoda od postojećih penzionih fondova omogućava kućanstvima da poboljšaju trenutni i budući standard života”, smatra Knox.