Foto: Joran Mikkelsen/Visit Norway
Na ovom ostrvu sunce ne zalazi od 18. maja do 26. jula, što je punih 69 dana. Mještani koji su preživjeli duge polarne noći od novembra do januara, kada sunce uopće ne izlazi, većinu tih dragocjenih ljetnih mjeseci iskoriste bez obzira na konvencionalno mjerenje vremena.
“Uvijek postoji dnevno svjetlo, a mi se ponašamo u skladu s tim. Usred noći, koju bi gradski narod tako nazvao, možete uočiti djecu koja igraju nogomet, ljude koji farbaju svoje kuće ili kose travnjake, a tinejdžeri idu na kupanje”, kaže otočanin Kjell Ove Hveding.
Foto: Shutterstock
Svi mještani potpisali su peticiju kojom se žele zakonski i legalno osloboditi od vremena, a koju su predali norveškom parlamentarcu.
“Na ovaj način bismo samo ozvaničili ono što mi praktikujemo već generacijama”, ističe Hveding.
Otočani se nadaju da će na ovaj način biti slobodni od tradicionalnog radnog vremena te da će uvesti fleksibilnost u školama i na poslovima.
Ribarstvo i turizam glavna su industrija na ovom ostrvu s populacijom od nešto više od 300 ljudi.
Hveding kaže da lokalni ribari i žene često provode dane na okeanu u potrazi za svojim ulovom.
Kada turisti pređu most do ostrva, nisu dočekani s katancima koji simboliziraju ljubav, kao na sličnim mostovima širom svijeta. Umjesto toga, most do Sommaroyja je prekriven satovima na koje bi ljudi trebali zaboraviti dok se pripremaju za ulazak u zemlju slobodnu od vremena.
Foto: Joran Mikkelsen/Visit Norway
Hoće li otočani uspjeti u njihovoj namjeri, trebalo bi biti poznato uskoro, ali sigurno je kako bi im zvanično oslobađanje od vremenske zone doprinijelo dodatnom razvoju turizma.