Naučnici sa Max Planck instituta ponudili su novu teoriju o porijeklu indoevropskih jezika. Prema ovoj teoriji prvi govornici indoevropskog jezika živjeli su na prostoru Kavkaza.
Protoindoevropski (PIE) jezik je iz kojeg su nastali mnogi drugi. Oko 46 posto ljudi, više od tri milijarde ljudi, izvorni su govornici indoevropskog jezika. Ali gdje je prvi put nastao PIE i ko ga je govorio: stočari iz pontskih stepa koje su opkoljavale istočnu Evropu i zapadnu Aziju ili zemljoradnici iz Anatolije u Turskoj?
Odgovor na to pitanje antropolozima izmiče već godinama. A sada, istraživači u časopisu Science predlažu treće mjesto: Mali Kavkaz, koji se prvenstveno nalazi u Armeniji, Azerbajdžanu i dijelovima istočne Turske i južne Gruzije.
PIE je i najmrtviji i najživlji jezik. Posljednji govornik umro je prije više hiljadagodina, a ako je ikad zapisan, ne znamo za to. Jedini dokaz postojanja PIE-a su tragovi koje je ostavio u jezicima koji su od njega potekli.
Kažemo “samo”, ali to je mnogo dokaza. Moderni potomci PIE uključuju ne samo engleski, španski i ruski, već i perzijski, hindi, bengalski i desetke drugih. Indoevropski je daleko najveća porodica jezika na svijetu. Sino-tibetanski, koji uključuje mandarinski kineski, daleko je drugi, s oko 1,3 milijarde izvornih govornika.
Veći dio stoljeća lingvisti su tražili tragove porijekla indoevropskog unutar samih jezika. Koristeći filogenetsku analizu, filogenetika je proučavanje evolucijskih odnosa tokom vremena, bilo da se radi o organizmima ili jezicima, rekonstruirali su rječnik za PIE koji nam daje ideju o kulturi ljudi koji su ga govorili. Znamo da su imali riječi za medvjeda (bʰérōs) i gusku (h₂énos), vrbu (wélə) i med (méli), te treset (péḱus) i ograđeni prostor (h₂órtos).
Kurgan hipoteza (Mapa: Wikimedia)
Na temelju takvih dokaza pojavile su se dvije škole mišljenja. Jedan je predložio da je PIE nastao prije nekih 6.000 godina u pontsko-kaspijskoj stepi sjeverno od Crnog i Kaspijskog mora, u ravnici koja se proteže od sjeveroistočne Rumunije preko južne Ukrajine i jugozapadne Rusije do najzapadnijeg Kazahstana. Nomadski stočari koji su ovdje živjeli pripitomili su konje, omogućivši im da migriraju nadaleko. To se zove stepska ili kurganska hipoteza, potonja prema lokalnoj riječi za prahistorijske grobne humke koji su razasuti po tom području.
Drugi naučnici postavljaju stariji i južniji početak za PIE: prije oko 9.000 godina u Anatoliji. Poznat i kao Mala Azija, ovaj poluotok omeđen Crnim, Egejskim i Sredozemnim morem najzapadnije je proširenje Azije. Danas je to azijski dio Turske. Teorija je da je jezik pridonio širenju poljoprivrede odavde u velike dijelove Starog svijeta.
Jesu li pripadnici Jamna kulture bili prvi Indoevropljani?
Hipoteza o kurganu je šire prihvaćena od ove dvije. Mnogi njegovi zagovornici misle da su govornici PIE, graditelji kurgana i stara Jamna kultura zapravo jedno te isto. Međutim, proturječni dokazi iz prijašnjih filogenetskih analiza spriječili su da bilo koja hipoteza potpuno izbaci onu drugu.
Stoga je tim Maxa Plancka konstruirao novi skup podataka temeljnog vokabulara iz 161 indoevropskog jezika koji je bio sveobuhvatniji i uravnoteženiji od prethodnih uzoraka. Koristeći nedavna dostignuća u filogenetskoj analizi, uspjeli su procijeniti da je PIE star otprilike 8.100 godina i da se pet glavnih grana već odvojilo prije oko 7000 godina.
Rezultati studije slabo se poklapaju s hipotezom o kurganu i Anatoliji. Kao rješenje, istraživači predlažu treću mogućnost: ranu domovinu za PIE odmah južno od Kavkaza, s jednom migracijom koja skreće na sjever u stepu. Ondje su govornici PIE uspostavili “sekundarnu domovinu”, odakle su indoevropski ušli u ostatak Evrope počevši prije 5.000 godina, zahvaljujući Jamnoj kulturi i kasnijim širenjima.
Nudeći hibrid poljoprivredne i stočarske teorije o širenju indoevropskog jezika, hipoteza o južnom Kavkazu predlaže rješenje za enigmu koja je pratila proučavanje indoevropskog jezika oko 200 godina.
“Osim precizne vremenske procjene za cjelokupno jezično stablo, topologija stabla i redoslijed grananja najvažniji su za usklađivanje s ključnim arheološkim događajima i promjenjivim uzorcima predaka koji se vide u podacima o drevnom ljudskom genomu. Ovo je veliki korak naprijed od međusobno isključivih, prethodnih scenarija, prema vjerojvatnijem modelu koji integrira arheološke, antropološke i genetske nalaze”, kazao je Wolfgang Haak, voditelj grupe na odjelu za arheogenetiku na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju, piše Bighink.com.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
