Serija ostavki funkcionera SDP-a na stranačke dužnosti nagovještaj je da bi ta partija mogla nešto i naučiti iz izbornog debakla. Ali, njen poraz poučan je i za stranke koje su mnogo bolje prošle na izborima: sklapanje neprirodnih koalicija u raspodjeli vlasti može se pokazati kao onaj dobitak na mostu koji se gubi – na ćupriji.
U četvrtak veče je održan sastanak užeg rukovodstva SDP BiH, koji je rezultirao ostavkama na sve funkcije – Nermina Nikšića i Damira Hadžića, dok je potpredsjednica Lidija Korać najavila podnošenje ostavke. Glavni razlog: loši izborni rezultati na nedjeljnim izborima. Predsjednik stranke Zlatko Lagumdžija nije podnio ostavku, ali je najavio da će taj potez učiniti, ali tek na kongresu stranke. Ostavku na sve stranačke funkcije najavio je Hamdija Lipovača.
Na večerašnjem sastanku dogovoreno je da će sljedeći ponedjeljak biti održan sastanak Predsjedništva stanke, a u subotu 25. oktobra i Glavni odbor stanke kada će biti odlučeno kada će biti održan vanredni kongres ove stanke. “U ponedjeljak je sjednica Predsjedništva stranke, a u subotu će zasjedati Glavni odbor na kojoj ćemo donijeti odluku o organiziranju vanrednog kongresa. Mene je Kongres izabrao i on je mjesto gdje kompletno rukovodstvo treba položiti račune”, kazao je predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija nakon sastanka. Na večerašnjoj vanrednoj konferenciji za novinare Nermin Nikšić poručio je kako je izvjesno da će se kandidirati za predsjednika ove stanke. “Ja sam svoje razloge jasno naveo. Cijenim da sam suodgovoran za katastrofalan rezultat SDP-a. Mislim da to moj lični čin. Svi mi u organima SDP-a moramo položiti račune za ono što se desilo na Općim izborima. Na Kongresu SDP-a trebamo doći do novog vodstva”, kazao je Nikšić.
Prije dva dana održan je sastanak u istom sazivu. Nikšić i Hadžić tražili su od Lagumdžije da odstupi s rukovodeće funkcije. Razlog – loš izborni rezultat, ali i lobiranje Lagumdžije da za novog predsjednika SDP-a bude izabran Bakir Hadžiomerović. Ono čime su tada zaprijetili predsjedniku Lagumdžiji danas se obistinilo. Damir Hadžić više nije potpredsjednik SDP-a, Nermin Nikšić nije generalni sekretar ove stranke. Kako stvari stoje, u tome bi im se mogao priključiti još jedan istaknuti SDP-ovac poput Hamdije Lipovače, koji je u telefonskom razgovoru za FTV potvrdio da će najkasnije do utorka napustiti stranačke funkcije. Zlatko Lagumdžija još uvijek ne želi odstupiti, SDP je naredne sedmice, očito, na prekretnici. “Glavni odbor će zasjedati u narednu subotu. I ostali organi stranke će održati sjednice do Glavnog odbora. Odgovornost je, svakako, na rukovodstvu stranke”, kaže Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a.
Samo nekoliko dana nakon izbora evidentno je ogromno nezadovoljstvo u redovima SDP-a – kako liderom tako i politikom stranke. Potpredsjednik Glavnog odbora Jasmin Imamović ne pristaje na kolektivnu odgovornost, ne krivi ni birače nego rukovodstvo koje je ishitrenim potezima i beskrajnim koaliranjem sa svim i svakim dovelo SDP u opoziciju nakon vrlo kratkog perioda vlasti. Imamović traži demokratizaciju stranke i promjenu Statuta, na način da 500 ljudi ne odlučuje o predsjeniku, nego da svaki član ima glas. “Nije dobro nastojati ljude imati pod kontrolom. Prvo mislim da to nije fer, ljudi treba da slobodno biraju. Drugo, vrijeme je pokazalo, a i izborni rezultat da to nije ni moguće”, ističe Imamović.
“Kad jedna partija doživi ovakav poraz, onda je elementarna stvar da rukovodstvo da ostavku, to bi bio moralan čin”, smatra Besima Borić, članica Predsjedništva SDP-a.
Borić dalje navodi kako s kadrovskim promjenama SDP neće završiti posao. Članovi ove stranke moraju se podhitno početi baviti unutrašnjim odnosima, te vratiti SDP na put pravih vrijednosti koje bi trebala da zagovara ova stranka. “Povratak SDP-a bazi, povratak dužnosnika partije među narod i, konačno, slušanje glasa baze i naroda u imenovanju novih kadrova koji će voditi SDP u obnovu i vraćanje na pozicije koje zaslužuje”, kaže Nerin Dizdar, zastupnik SDP-a u Skupštini HNK-a. Za oporavak će, sigurno, trebati vremena, međutim, ono što je izvjesno da unutar SDP-a predstoje korjenita kadrovska prestrojavanja.
Dosjetke umjesto vizije
U cijeloj paradi izbornih obećanja i prognoza, jedino najveći gubitnici izbora u Bosni i Hercegovini – Socijalnodemokratska partija – pogodili su „u sridu“ kad su, u predizbornim nastupima svog kandidata za državno Predsjedništvo i samog šefa partije, ponavljali: „Poslije Bakira – Bakir“. Tako su mislili i birači ali, na žalost SDP-a, to neće biti njihov kandidat Bakir Hadžiomerović nego ponovo Bakir Izetbegović. Ovakav ishod uskratio je građanima priliku da vide hoće li se – i kako – ostvariti još jedno izborno obećanje esdepeovskog kandidata za Predsjedništvo: u predizbornim intervjuima tvrdio je da je Izetbegović toliko opsjednut foteljom u kojoj sjedi u Predsjedništvu da će mu je on dan nakon izbora pokloniti da je nosi kući.
U nedjelju uveče se pokazalo da dosjetke nisu pomogle SDP-u da zauzme bošnjačko mjesto u državnom vrhu. Štaviše, ta stranka se od najvećeg dobitnika na izborima 2010. godine pretvorila u najvećeg gubitnika u izborima 2014. Neki njeni istaknuti predstavnici u prvim pokušajima objašnjavanja te izborne katastrofe posegnuli su za – površno gledano – najlakšim objašnjenjem: takvo nam je biračko tijelo, oduvijek je bilo naklonjeno nacionalistima, i još jednom je glasalo „za džamiju“.
Taj pokušaj okrivljavanja birača, kao još jedna varijacija na temu „narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje“, taktički je pogrešan jer stranke i njihove vođe nemaju tu moć da ocjenjuju i smjenjuju narod a narod ima moć da ocjenjuje i smjenjuje političare. Ali, takvo objašnjenje izbornog ishoda i činjenično je pogrešno: prije samo četiri godine to isto biračko tijelo poklonilo je povjerenje i glasove upravo SDP-u i upravo zato što je u njemu vidjelo nadu za raskid s godinama vladavine nacionalizma i povratak Bosne i Hercegovine na put euroatlantskih integracija.
Ta očekivanja drastično su iznevjerena.
Najprije je trebalo punih 14 mjeseci nakon izbora da se formira vlast a ostatak mandata protekao je u permanentnoj krizi uspostave i razvaljivanja neprirodnih koalicija: upravo je SDP, kao pretpostavljena perjanica nenacionalističke politike, povezujući se sa strankama dokazane nacionalističke tradicije, zamutio ili čak izbrisao razlike između građanskog i nacionalnog u politici do tačke na kojoj – u izborima u prošlu nedjelju – više nije imao nikakvog osnova da se predstavlja kao alternativa vladavini nacionalizma.
Slabljenju SDP-a doprinijelo je i unutrašnje podvajanje u stranci: za razliku od ranijih razlaza s nekim od najistaknutijih stranačkih kadrova – u kojima je načelo „koga nema bez njega se može“ dokazivano čak i jačanjem jedinstva i privlačnosti stranke – izlazak iz stranke Željka Komšića i formiranje njegove Demokratske fronte označili su i masovno okretanje članova i potencijalnih glasača SDP-a toj novoj političkoj opciji. Po preliminarnim rezultatima izbora, Komšićeva fronta po broju glasova ubjedljivo je ispred SDP-a u izborima i na kantonalnom, i na federalnom i na državnom nivou. Posljednji stranački lojalisti ovih dana još pokušavaju dokazati da ovako temeljit poraz SDP-a nije posljedica nerada njegovih kadrova – ukazuju na „mnoge dobre stvari“ koje je uradila federalna vlada: vraćanje dugova i ispunjavanje obaveza prema penzionerima, modernizacija rudnika, brža izgradnja autoputa nego za vrijeme bivših vlasti – ali se od partije velikih obećanja očekivalo mnogo više.
Prije svega – ako je aspiracija većine građana Bosne i Hercegovine njeno pridruživanje Evropskoj Uniji i NATO-u, činjenica da je zemlja u protekle četiri godine nastavila da zaostaje na tom putu i da je i po zvaničnim izvještajima evropskih institucija potonula na samo dno liste kandidatkinja za članstvo u Uniji ne ostavlja prostora za pozitivnu ocjenu nijednoj stranci koja je pripadala koalicijama na vlasti.
One su u protekle četiri godine predsjedavale nad produbljivanjem osjećaja besperspektivnosti; u zaokupljenosti stalnom preraspodjelom vlasti nisu nalazile načina da uspostavljaju domaća i međunarodna partnerstva za ispunjavanje i minimalnih evropskih uslova kao što je provođenje presude evropskog suda u „slučaju Sejdić-Finci“ ili zahtjev za uspostavu mehanizama koordinacije koji bi omogućili da zemlja u odnosima s Evropom „govori jednim glasom“; u odnosu na susjede, prije svih Hrvatsku i Srbiju, potisnuti su na marginu međunarodnog interesovanja, bez ijedne značajnije državne posjete.
U izbornoj kampanji vodećih partija bilo je upadljivo odsustvo bilo kakvih ideja o tome kako vratiti zemlju na evropski put. Dosjetke – poput one o „Bakiru poslije Bakira“ iz uvoda ovog teksta – nisu mogle biti zamjena za viziju Bosne i Hercegovine u Evopi. To se neminovno reflektovalo na apatiju birača: prevareni prije četiri godine – mnogi od njih nisu vidjeli kome dati glas a tim svojim neizlaskom na izbore prepustili su teren partijskim vjernicima i dužnicima što po prirodi stvari favorizuje partije koje su najduže vladale i gradile stranačku infrastrukturu.
Serija ostavki funkcionera SDP-a na stranačke dužnosti nagovještaj je da bi ta partija mogla nešto i naučiti iz izbornog debakla. Ali, njen poraz poučan je i za stranke koje su mnogo bolje prošle na izborima: sklapanje neprirodnih koalicija u raspodjeli vlasti može se pokazati kao onaj dobitak na mostu koji se gubi – na ćupriji.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Izdvojeno Vijesti
