Plavi dijamanti nisu česti – postoji svega nekoliko lijepih primjeraka iz Indije i Južne Afrike. Imaju sva svojstva dijamanta, uz prisustvo plave boje koja dolazi od bora, koji kontaminira kristalnu rešetku dijamanta. Smatraju se veoma vrijednim ukoliko su prirodno plavi, odnosno, ako su iskopani kao takvi.
Naime, pedesetih godina prošlog vijeka su razvijene različite metode vještačkog mijenjanja boje dijamanata, ali tako vještački “dotjerani” dijamanti, kao ni sintetički dijamanti, nemaju istu vrijednost kao oni koji su prirodno obojeni.
Međutim, dugo se nije znalo odakle dolaze ovi dijamanti. U radu objavljenom u Nature pod naslovom “Blue boron-bearing diamonds from Earth’s lower mantle”, naučnici sa Instituta za drago kamenje u New Yorku su pružili odgovore na geološku zagonetku porijekla ovog tipa dragog kamenja.
Autori su analizirali 46 plavih dijamanata i zaključili da su se dragulji morali formirati u donjim dijelovima Zemljinog plašta. Analiza Smith et al. sugerira kako je materijal od kojeg su nastali ovi dijamanti morao sadržavati vodu i da je došao iz oceanske litosfere (tektonske ploče ispod oceana), koje su bogate borom.
Ovi nalazi ukazuju na to da plavi dijamanti zapravo potiču iz najdubljih dijelova Zemljinog omotača, ali ujedino i ukazuju na geološke procese ultraduboke cirkulacije vode na našoj planeti.
Jedan od poznatijih i vrednijih plavih dijamanata je Wittelsbach-Graffov dijamant od 31.06 karata (6.212 grama, vrijedan oko $80 miliona) i nalazio se na kruni Bavarske. Vrijedni pomena su još i Winston Blue od 13.22 karata (oko 2.644 grama, procijenjena vrijednost $23.8 miliona) te Hope Diamond, koji je ujedno i najveći plavi dijamant, od 45.522 karata (9.11 grama, vrijedan između $200 i 250 miliona).
