Patološko laganje se definiše kao laganje bez određenog cilja, bez ikakve očigledne koristi, a često i štetno po samog govornika. Ubuduće bi ono moglo dobiti i adekvatnu definiciju i liječenje.
Osoba koja ima problema sa patološkim laganjem izgovara laži svakodnevno, u velikim količinama i jako ubjedljivo kao da izgovara čistu istinu.
Smatra se da patološko laganje nije pod uticajem svijesti, budući da se ono najčešće odvija nekontrolisano i impulsivno. Osobe koje imaju problema sa patološkim laganjem vjeruju u sopstvene laži kao da su one stvarne, te često ne priznaju da imaju problem.
Iako gledano sa strane ovakvo laganje može dovesti osobu u neprijatnu situaciju kada ljudi otkriju da je konstantno lagala impuls ka lažima izgleda ima funkciju da bar neko vrijeme osobu prikaže u što boljem svjetlu i poveća njeno inače veoma nisko samopuozdanje.
U budućnosti bi se patološko laganje moglo tretirati kao mentalni poremećaj, tvrdi Timothy Levine, predsjednik Odsjeka za komunikacijske studije na Univerzitetu Alabama u Birminghamu.
On je 2016. krenuo da napiše knjigu o obmani i lažima i tada je želio uključiti poglavlje o jednom od njenih najekstremnijih oblika: patološkom laganju.
Kao savršen primjer toga našao je u Georgeu Santosu, američkom kongresmenu o kojem o kojem ovih dana šale zbija cijela Amerika.
Naime, ljudi se sada pitaju je li mu to zaista pravo ime. Santos je izmislio svoju cijelu biografiju u kampanji te kao gej republikanac čiji su preci preživjeli Holokaust izabran u New Yorku za kongresmena.
Prije četiri godine Santos se javno predstavljao kao “Anthony Devolder”, što predstavlja kombinaciju njegovog srednjeg imena i majčinog djevojačkog prezimena.
“To je samo jedna nit u mreži prevare zbog koje protagonisti filmova Uhvati me ako možeš, Talentovani gospodin Ripley i Pinocchio izgledaju pošteni koliko je dan dug”, napisao je ironično Guardian.
Ova je priča pružila profesionalcima koji proučavaju laž u njenim najekstremnijim oblicima rijedak trenutak da podignu svijest o laži kao mentalnom poremećaju, za koji kažu da su ga doktori i terapeuti uglavnom zanemarili.
“Rijetko je naći javnu ličnost koja tako često laže na tako provjerljive načine“, kaže Christian Hart, psiholog koji vodi Laboratoriju za ljudske prevare na Univerzitetu u Texasu.
Psihijatri su prepoznali patološku laž kao mentalnu bolest još od kasnih 1800-ih, ali stručnjaci kažu da joj nikada nije posvećena ozbiljna pažnja, finansiranje ili prava studija.
Ona nema svoju dijagnozu u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja. Umjesto toga, prepoznaje se kao karakteristika drugih dijagnoza, poput poremećaja ličnosti, no to bi se u budućnosti moglo promijeniti.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
