Pola miliona nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, u zemlji u kojoj je svaki šesti stanovnik gladan rijetke su šanse za dobro zaposlenje. U tržišnoj borbi za što veću zaradu poslodavci, ali i radnici gledaju da ostvare što veća primanja. Sve to je plodno tlo za procvat sive ekonomije. U BiH svaki četvrti radnik zaposlen je u sivoj zoni, a država gubi milione. Rad na crno – jedna od rijetkih stvari u kojima se skoro svi građani Bosne i Hercegovine mogu poistovijetiti jedni sa drugima. Onih koji rade u sivoj zoni je oko 200.000. Upućeni u ovu problematiku kažu da je stvarna ciftra još veća. Radnici krive poslodavce, oni državu. Ipak, dešava se i da sarađuju. “Postoji sprega loših poslodavaca i loših radnika tako da nekim situacijama pod pritiskom poslodavaca neko radi na crno, a sa druge strane imam informacije da veći dio radnika kaže nemoj ti mene prijaviti, ja ću biti na biro ostvarivati zdravstveno osiguranje, a ti meni daj veću platu”, rekao je Saša Trivić, potpredsjednik Unije udruženja poslodavac Republike Srpske.
U prošlosti, zajedničke akcije poslodavaca i sindikalaca, nisu urodile plodom. Iz federalnog sindikata navode na nema ni volje za tim, od strane onih koji odlučuju. “Najgorem vidu mobinga su izloženi upravo ti radnici koji rade na crno. A sa druge strane se dešava da su optuženi od strane poslodavaca koji kažu pa da oni neće da rade jer se uglavnom radi o mladim ljudima, boli njih briga za peniziju ili liječenje”, kazao je Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH. Radnici u sivoj zoni nemaju nikakav dokument kojim bi mogli dokazati da su bili zaposleni. Za njih nema pomoći, kažu u Sindikatu RS. “Rad radnika koji su prijavleni formalno, a uz to ne dobijaju platu jer im se ne uplaćuju doprinosi ili se djelimično uplaćuju legalnim putem, a djelimično u koverti, takođe se može svrstatiti u rad na crno. Pravo je pitanje otkud poslodavcima novac mimo reguralne liste, mimo banaka”, izjavila je Velka Odžaković iz Saveza sindikata Republike Srpske. Oni koji rade mimo sistema najviše ima u ugostiteljstvu, trgovini, djelatnostima koje se bave obradom drveta. U više od 3.000 kontrola, kojima je obuhvaćeno 6.000 radnika Inspekcija RS od početka godine pronašla je da bez ugovora radi 414 radnika. U Federaciji BiH taj broj je veći za stotinu. “Prišli smo jednoj novoj metodi. Zapravo smo ostvarili jednu jaču međuinsistucioalnu saradnju sa kantonalnim inspekcijiskim organima. Na način da smo radili na mješovitim inspekcijskim timvima”, rekao je Anis Ajdinović, Federalna uprava za inspekcijske poslove. Pola miliona nezaposlenih u državi nije u mogućnosti da bira posao, a ni uslove, kažu ekonomisti. “To predstavlja veliku štetu za sve fondove, zdravstvene, penzione prije svega. I ono što je u rimskom pravu definisano, a to je da porez treba da bude toliki da ga svako rado plati, a kazne tako drakonske da mu nikad ne padne na pamet da to ne izmiri kako treba kod nas očigledno nije prisutno”, rekao je ekonomista Zoran Pavlović. Da nema puno izbora saglasni su i građani.
Nije mala ni kazna za poslodavce koji imaju neprijavljene radnike. Od pet do 15 hiljada maraka. Ipak, nedovoljna da se ovoj praksi koja je iz godine u godinu sve veća, konačno stane u kraj.