Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH Bariša Čolak smatra da su pravosuđu BiH potrebne korjenite reforme, te da posebno treba voditi računa o izboru kadrova.
Čolak, koji je bio ministar pravde BiH, ističe da se, ovaj, treći stub vlasti mora razvijati i unapređivati. – Iako postoje određena obećanja u okviru strukturalnog dijaloga, rezultati pravosuđa u BiH još nisu dobri. Moram priznati da nisu bili dobri ni kada sam ja bio ministar, sve je išlo vrlo sporo – rekao je Čolak za današnji “Dnevni avaz”. Osvrćući se na privođenje i proces koji se vodi protiv lidera Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića, Čolak je naveo da je više puta rekao da se ne slaže sa spektakularnim hapšenjima, jer smatra da to nema nikakvog smisla.
– Svi se sjećamo kako su završavali ti procesi i koji je bio krajnji efekat. Privođenje bi trebalo biti samo u onim slučajevima kada je to zaista nužno. U protivnom, tim privođenjima i takvim procesima dokazujemo neprofesionalnost i neefikasnost u pravosuđu BiH – objasnio je Čolak. On smatra da je teško prognozirati posljedice hapšenja Radončića, dodajući da se one već osjećaju, naročito kada je riječ o radu Parlamenta FBiH.
O kaznama za ubistvo manjim i od minimalno propisane, oslobađanju od te minimalne kazne i drugim apsurdima u pravosuđu, govori advokat Josip Muselimović.
Razgovarala: Snježana Mulić-Softić
Nakon što je u Službenim novinama FBiH objavljen spisak 247 osuđenika koje je u periodu od maja 2011. do novembra 2014. godine pomilovao bivši predsjednik FBiH Živko Budimir, a među kojima su osuđenici za ubistvo, razbojništvo, preporodaju droge, otmicu, navođenje na prostituciju, zloupotrebu položaja, nasilno ponašanje, nanošenje tjelesne ozljede, napad na službene osobe, saobraćajne preršaje i šumsku krađu, javnosti je predočena ne samo „široka ruka“ pomilovatelja nego i nebrojeni apsurdi u presuđivanju.
O nelogičnostima u presuđivanju, ali i u aktu milosti, koje se daju iščitati samo sa spomenutog spiska pomilovanja, kao i o stanju u bh. pravosuđu, razgovarali smo sa Josipom Muselimovićem, jednim od najpoznatijih bh. advokata koji je se odbranom optuženika bavi više od 40 godina i koji je učestvovao u nekim od najvećih sudskih procesa u bivšoj Jugoslaviji, ali i u državama nastalim nakon njenog raspada.
Pogledamo li spisak pomilovanih osuđenika, primijetit ćemo da je osoba inicijala N.D. za ubistvo osuđena na samo godinu i po dana, a onda je, aktom pomilovanja, oslobođena neizdržanog dijela kazne. Cijeneći činjenicu da se možda radilo o ubistvu iz samoodbrane i da su postojale neke druge olakšavajuće okolnosti, ipak se iz ovog slučaja nameće pitanje vrijednosti ljudskog života, kao i to zašto se osoba koja je osuđena na tako minimalnu kaznu oslobađa i neizdržanog dijela kazne?
– Postavili ste vrlo ozbiljna pitanja – pitanja koja zavrijeđuju raspravu na okruglom stolu. U postratnoj praksi naših sudova postoji neujednačenost sudske prakse, pa tako i kaznene politike. Takvom stanju, prije svega, doprinosi rascjepkanost pravosudnog sustava po entitetskim i distriktnim nadležnostima, i nedostatku vrhovnog suda kao regulatora jedinstvene kaznene politike.
Prilikom odlučivanja o izricanju kazneno-pravne sankcije, svaki savjestan sudac cijeniti će s jednakom pažnjom činjenice koje idu na štetu optužene osobe, kao i one koje joj idu u korist. Te tzv. olakotne okolnosti svakako moraju imati odraza prilikom izricanja vrste i visine kaznene sankcije. Međutim, u tijeku izdržavanja izrečene kazne zatvora na strani osuđene osobe mogu su pojaviti naročite okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta milosti. Ovo pitanje kvalitetno je riješeno u aktualnom Zakonu o pomilovanju. Za kazneno djelo ubojstva zapriječena je vremenska kazna zatvora od pet do 15 godina zatvora.
Kako je onda moguće da je izvršitelju krivičnog djela „ubistvo“ izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci?
– Odredbom članka 166 st.1 Kaznenog zakona BiH određeno je da će se izvršitelju kaznenog ubojstva izreći vremenska kazna zatvora koja ne može biti manja od pet godina. Ovisno od načina izvršenja djela, kazna se može podići do zakonskog maksimuma od 20 godina. Ako je za bilo koje kazneno djelo predviđena kazna zatvora preko tri godine, kazna se može ublaži do jedne godine. Postoji i kazneno djelo ubojstva na mah, za koje je predviđna kazna zatvora u trajanju od jedne do 10 godina zatvora.
Zašto je u konkretnom slučaju izrečena neuobičajeno blaga kazna, teško je dati posve posve određen odgovor – možda se radilo o prekoračenju nužne obrane, o bitno smanjenoj sposobnosti, sposobnosti upravljanja postupcima i shvaćanja značenja svoga djela.
U svojoj praksi nikada nisam imao ublažavanje kazne skoro do granice zakonskog minimuma. Pogotovo ne znam za slučaj da je osoba kojoj je izrečena tako blaga kazna, u postupku pomilovanja, oslobođena njenog izdržavanja
Istovremeno, dok je osoba N.D. optužena na godinu i po za ubistvo, osoba inicijala S.B. je za krivično djelo „krivotvorenje isprava“ osuđena na potpuno istu kaznu – na godinu i po. Molimo vas za komentar?
– Krivotvorenje vrijednosnih papira, kivotvorenje kreditnih i ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja, krivotvorenje znakova vrijednosti, krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i utega – za svako od ovih kaznenih djela predviđene su različite kazne. Nažalost, bez točnog opisa kaznenog djela, nije moguće odgovoriti na ovo pitanje.
Lista nam ukazuje i na neujednačenost pri umanjenju kazne. Tako, ako gledamo osobe koje su počinile isti krivično djelo, recimo ubistvo, umanjenja kazne kreću se od tri, pet i šest mjeseci, pa do godinu. Postoji li propisan princip umanjenja kazne ili je to diskreciono pravo onoga ko donosi pomilovanje?
– Pomilovanja za izvršitelje ovih kaznenih djela, prije rata, bila su prava rijetkost. Moj branjenik Jakov Ivančić zavrijedio je akt milosti u trenutku kada mu je dijagnosticana kancerogena bolest i kada je bilo jasno da se bliži kraj njegovog života. Pušten je da posljednje dane provede sa svojom obitelji.
Svjedoci smo čestih pomilovanja i za izvršitelje najtežih kaznenih djela. To u odvjetničkim krugovima izaziva podozrenje, a u javnosti najružnije komentare.
Ako je npr. izvršitelju ovog kaznenog djela sankcija svedena na granice zakonskog minimuna, a nakon toga aktom milosti oslobođen izdržavanja kazne, stvar je jasna – takva kaznena sankcija, a potom i pomilovanje, upućuju na zloupotrebe Kaznenog zakona i Zakona o pomilovanju.
Možemo li govoriti o nepristrasnosti i nezavisnosti pravosuđa u BiH?
– U bezbroj razgovora i napisa ukazivao sam na promašaje u reformi pravosudnog sustava. Na vrlo značajne i visoke pravosudne funkcije, bez prethodno ozbiljnije prakse, dolaze mladi suci i tužitelji. Čak, i na pozicije ministra pravosuđa (slučaj u Republike Hrvatske) može doći sudac malog općinskog suda iz jednog malog mjesta. Stiče se dojam da netko iz pozadine regrutira neupućene i neiskusne ljude, suce i tužitelje s kojima je lako upravljati.
Mada se javnost uglavnom bavi pomilovanjima koje je obavio bivši predsjednik FBiH Živko Budiimir, činjenica je da je njih bilo i prije, da ih ima i u entitetu RS, te da su također mnoga od njih diskutabilna. Tako je nekadašnja predsjednica FBiH Borjana Krišto, među stotinjak pomilovanih pravomoćno presuđenih osoba, pomilovala i svog stranačkog kolegu Josipa Merdžu, osuđenog na godinu dana zatvora za krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlasti. Merdžo je pomilovan iako nijedan dan nije proveo služeći zatvorsku kaznu. Kako gledate na taj slučaj?
– U mojoj dugogodišnjoj odvjetničkoj praksi pomilovanja su bila prava rijetkost. Ako predsjednik jednog entiteta za vrijeme svoga mandata pomiluje stotinu ili dvije stotine osoba, stvar je potpuno jasna i razobličena – to je zloupotreba zakonskih, odnosno funkcionalnih ovlasti. Da ne upotrijebim neku težu i neodmjerenu riječ!
Postoje kritike na račun sudova da su njihove odluke u nekim slučajevima politički motivirane. Šta govori Vaše iskustvo?
– Moje iskustvo govori da su neki predmeti pod apsolutnom kontrolom zainteresiranih izvansudskih oligarhija. Pitam se: zašto, ni nakon 20 godina, nema optužnice protiv osoba koje su 8. ožujka 1999. godine u Bihaću ubile generala Vladu Šantića? Zašto nema optužnice protiv zločinačke organizacije koje je u Sarajevu, usred grada i usred bijela dana, izvršila ubojstvo Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova FBiH? Zašto nije procesuirana osoba koja je u tom predmetu dala lažan iskaz? Zašto nisu procesuirane osobe koje su zloupotrijebile Odluke Vlade FBiH pa odobreni milijun maraka podijelile lažovu i njegovim suradnicima?
Svatko razuman će iz ovakvih, ili sličnih slučajeva, izvući zaključak da je u nekim predmetima naš pravosudni sustav pod kontrolom određenih, otuđenih, političkih centara moći.
Izvor: Al Jazeera
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Vijest dana Vijesti
