U Indiji mafija zastrašuje lokalno stanovništvo kako bi izvlačila i odvozila ovaj materijal, dok su u Maroku i na Karibima česte krađe sa plaža. Pijesak je materijal koji se najviše eksploatiše, a prema UN-ovom programu za okoliš (UNEP), pijesak i šljunak obuhvataju 85 posto svih eksploatisanih materijala na globalnom nivou.

Kako piše Economist, mnogi gradovi su izgrađeni zahvaljujući pijesku, a neki i na njemu. Većina ovog materijala se koristi u građevinskoj industriji za pravljenje betona i asfalta. Stoga ne čudi što je Azija najveći potrošač pijeska na svijetu. Kina obuhvata polovinu svjetske potražnje za pijeskom, što odražava brzinu izgradnje zemlje. Vlada procjenjuje da je između 2011. i 2014. izgrađeno 32,2 miliona kuća i 4,5 miliona kilometara ceste.Pijesak također ima industrijske namjene – služi za izradu stakla, elektronike, pomaže pri ekstrakciji ulja u postupku frakiranja, odnosno hidrauličkog frakturiranja.

Velike količine pijeska obično se bacaju u more kako bi se formiralo kopno. Singapur je, naprimjer, od šezdesetih godina prošlog stoljeća proširio površinu zemlje za više od 20 posto upravo na ovaj način. Maldivi i Kiribati koriste pijesak kako bi izdigli svoje otoke uslijed porasta nivoa mora. UN predviđa da će do 2030. godine u svijetu postojati više od 40 “megagradova” koji će biti dom za više od 10 miliona stanovnika, što znači da će trebati graditi više stanova i infrastrukturu. I nivo mora nastavit će rasti, tako da će pijesak biti još traženiji.

S obzirom da pijesak izgleda sveprisutan u prirodi, a posebno u pustinjama, postavlja se pitanje kako je moguće da postoji njegov nedostatak. Pustinjski pijesak previše je “gladak” pa se uglavnom ne može koristiti za komercijalne svrhe. Osim toga blizina izvora pijeska gradilištima veoma je važna jer iako je pijesak relativno jeftin, njegov transport na velikim udaljenostima nije ekonomičan. Naravno, osim ako nemate prilično dubok džep, a primjer takvih zemalja su Singapur i Katar, veliki svjetski uvoznici pijeska.Za gradnju tornja Burj Khalifa u Dubaiju uvožen je pijesak čak iz Australije.

Većina zemalja ima pravila o tome gdje i koliko pijeska može biti minirano. Ipak, nepromišljena potražnja izazvala je unosnu nezakonitu trgovinu u mnogim zemljama u razvoju. Rezultat je brže miniranje postojećih depozita nego što se mogu prirodno nadopunjavati, a to šteti okolišu. Istrošenost uzrokuje onečišćenje i šteti lokalnoj biološkoj raznolikosti. Prorjeđivanje obala negativno utječe na plaže.

Srećom, postoje zamjene za pijesak: asfalt i beton mogu se reciklirati, kuće se mogu graditi od slame i drveta, a blato se može koristiti za krčenje. U bogatim zemljama vlade zagovaraju okretanje takvim zamjenskim materijalima. U Velikoj Britaniji reciklirana je gotovo trećina svih stambenih materijala koji se koriste od 2014. godine. Singapur se planira osloniti na holandsku stručnost i sistem koji manje ovisi o pijesku. U siromašnijim zemljama graditelji će se s rastom cijena morati odmaknuti od pijeska, ali ako se zakoni ne poboljšaju, bit će to veoma spor proces.