Ekipa magazina Dani boravila je u Goraždu, gradu na Drini koji nosi epitet grada heroja kako u ratu, tako i u miru. Iako su njegove infrastruktura i privreda bile uništene tokom troipogodišnje ratne opsade, snalažljivi i vrijedni Goraždani nisu klonuli duhom, niti su dozvolili da ih vrijeme pregazi čekajući sadaku.
Oslonivši se isključivo na sebe, goraždanski privrednici su smjelo zavrnuli rukave i krenuli od nule napravivši pravo malo privredno čudo za koje se pročulo diljem BiH.
Za razliku od većine sumornih prizora prilikom ulaska u bosanske gradiće u kojima je vrijeme doslovno stalo zbog uništenih privrednih giganata, u Goraždu ćete zateći iznenađujući i prijatan prizor koji čovjeku daje tračak nade da nije sve tako crno.
Najljepša industrijska zona
Opština Goražde je sa prijeratnih 36 hiljada stanovnika bila jedna od najrazvijenijih opština u bivšoj državi u kojoj je hljeb zarađivalo više od 12 hiljada radnika, priča nam predsjednik Privredne komore Bosanskopodrinjskog kantona Dževad Terović. Tada su bile razvijene hemijska, metaloprerađivačka i namjenska industrija, koje su snažno podržane drugim djelatnostima.
“U ratu je uništeno 70 posto privrede i infrastrukture. Zahvaljujući ljudima koji su iz ovog područja, pokrenuti su privatni biznisi jer privatizacija u najvećem dijelu nije bila pogubna za Goražde. Najveće privredno društvo Pobjeda je podijeljeno na četiri društva u kome je Unis Ginex ostalo većinski državno koje izvanredno radi, te na tri privatizirana društva Pobjeda Rudet, Pobjeda Techology i Tvornica alata. Na prostoru privatizirane Tvornice azotnih jedinjenja u Vitkovićima nikla je jedna od najljepših industrijskih zona u državi. Tu su smještena tri preduzeća iz grupacije Prevent u kojima trenutno radi više od 1.200 ljudi. Napravljena je nova tvornica EMKA Bosnia koja je kćerka istoimenog čuvenog njemačkog proizvođača”, kaže Terović.
Otvoreni su, kaže on, nova alatnica kompanije Bekto Precise, te pet manjih privrednih društava koja uspješno rade.
Razvojem ovih kompanija potiču se i druge grane, kaže Terović, pa se u martu očekuje otvaranje najvećeg domaćeg trgovačkog centra Bingo smještenog na 20 hiljada kvadratnih metara koji će zapošljavati 110 ljudi.
“Od njega očekujemo niz povoljnosti. Želimo da se u njemu nađu robe koje su proizvedene u FBiH i BPK-u, posebno robe iz poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije koje mi radimo. Očekujemo da ćemo time doći u poziciju da u većem obimu prodajemo te proizvode na domaćem tržištu”, ističe Terović.
On kaže da je Vlada BPK-a donošenjem Zakona o upravljanju državnom imovinom stvorila pretpostavke za pokretanje biznisa jer je većina državne imovine i zemljišta u Vitkovićima prodana za male pare.
“Vrlo brzo su time stvoreni i administrativni preduslovi da te tvornice budu brzo napravljene i stavljene u funkciju. Smatram da je naša administracija fleksibilna, brza i na usluzi investitorima i svi oni koji dođu da investiraju u Goražde nose pozitivna mišljenja. Vrlo brzo se daju dozvole tamo gdje je to objektivno moguće”, pojašnjava Terović. Dodao je da investitori nailaze na prepreke na višim nivoima vlasti.
Ekonomski pokazatelji
U Goraždu je formirano tripartitno vijeće od privrednika, vlasti i obrazovnih ustanova kojim se žele školovati kadrovi koji su potrebni privredi i tržištu rada, kaže Terović koji smatra da je ljudski faktor ključan za uspješno investiranje i privredni razvoj.
“Vrši se prekvalifikacija odraslih. Doprinos u tome daju kantonalna i federalna Služba za zapošljavanje. Obrazuju se kadrovi koji su prilagođeni našim privrednim društvima i njihovim potrebama. U Goraždu imamo Mašinski i Fakultet informacionih tehnologija Univerziteta ‘Džemal Bijedić’ iz Mostara koji su prilagođeni potrebama tržišta”, kaže Terović.
On naglašava da školovani mašinski tehničari i inžinjeri brzo pronalaze posao u jednoj od kompanija, za razliku od društvenih smjerova koji ga teže pronalaze. Ukupni prihodi goraždanskih kompanija od 2009. do 2013. povećani su za čak 46 posto, što znači da su godišnji prihodi rasli za više od 10 posto, dok su rashodi sporije rasli za 18 posto, kaže Terović i dodaje da je ovakav uspjeh postignut zahvaljujući dobrim cijenama proizvoda na svjetskom tržištu.
“Dobrom organizacijom, iskustvom menadžera i radnika smanjujemo troškove tako da daleko sporije rastu rashodi u odnosu na prihode. Dobit privrednih društava u ovom petogodišnjem periodu porasla je za 60 posto. To je dovoljan razlog da se većina ovih sredstava reinvestira čime dolazi do naglog rasta broja zaposlenih, a gubitak privrednih društava je smanjen za 90 posto”, pojašnjava Terović.
Ovi podaci govore da su preduzeća zdrava i da na vrijeme izmiruju sve obaveze prema državi, fondovima, radnicima i povjeriocima.
“Ljudi iz okolnih opština rade u Goraždu. Iz Srbije imamo 15 do 20 inžinjera koji dolaze iz vodećih srpskih preduzeća, a koji rade u Bekto Precisi. U Preventu radi oko 200 ljudi koji dolaze organizovanim prevozom iz Rogatice, Višegrada, Foče i Čajniča. Broj zaposlenih radnika u zadnjih pet godina je povećan za 41 posto”, podvlači Terović.
Povezati Goražde
Izvoz roba i usluga iz BPK-a u 2014. je porastao za 30 posto, dok se na svakih 100 KM uvezenih roba i usluga izveze 135 KM, kaže Terović i dodaje da jedinu pozitivnu platnu bilansu u razmjeni sa inostranstvom imaju BPK-a i Ze-do kanton.
“Indeks industrijske proizvodnje je 2014. povećan za 24 posto. To znači da smo napravili i prodali 80 posto roba i usluga u 42 države svijeta. Izvozimo u Tursku, Srbiju, SAD, Čile, arapske zemlje, Češku, Slovačku, Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, na Tajland… Tražimo da prvi kriterij za izračunavanje koeficijenta pripadnosti javnih prihoda po kantonima bude pokrivenost uvoza izvozom. Znači, ko stvara novu vrijednost i ko izvozi, njemu treba i da se vrati, a ne da sredstva idu onome ko uvozi vodu i još da mu daješ!”, kategoričan je Terović.
Međutim, Terović upozorava da goraždanska privreda još nije dovoljno razvijena kako bi BPK samostalno, bez podrške viših nivoa vlasti, mogao finansirati svoje ustavne nadležnosti poput školstva, policije, socijalne politike…
“Goražde samo na ove tri stvari godišnje troši 80 posto budžeta. Zato tražimo rješenje putne povezanosti sa glavnim gradom jer, prema analizama, između pet do šest posto u cijeni naših proizvoda učestvuje trošak dovoza repromaterijala i odvoza gotovih proizvoda. Nemamo izlaz na koridor 5c i nemamo brzi pristup riječnim i morskim lukama, aerodromima i željeznici. Dakle, nedostaju svi elementi koji bi značajno uticali na razvoj Kantona uključujući i turizam koji ima ogromne potencijale u planinama, rijekama, lovu, ribolovu…”, pojašnjava Terović.
Ukoliko se uskoro ne riješi pitanje putne infrastrukture, on strahuje da će privredni rast usporiti, pa čak i stati. On očekuje da će Vlada BiH podržati privredu kroz izgradnju novih industrijskih zona u opštinama Prača i Foča-Ustikolina, te u Goraždu na desnoj obali rijeke Drine.
Jedna od najvećih kompanija u Goraždu je grupacija Prevent koja broji tri firme sa više od 1.200 radnika koji, pored Goražda, dolaze iz Čajniča, Foče, Visokog i Zenice. Prevent Safety je 2007. sa 28 zaposlenika počeo sa izradom zaštitnih rukavica, a kasnije i sa zaštitnim mantilima, majicama, kacigama i ostalim sredstvima zaštite na radu, kaže direktorica lokacije u Goraždu Preventa Lejla Ferhadbegović.
“U maju 2012. je startao Prevent Goražde sa više od 750 zaposlenika koji su prošli program osposobljavanja i prekvalifikovanja uz pomoć Zavoda za zapošljavanje BPK-a i programa USAID-a za proizvodnju autopresvlaka. Prevent Components ima više od 100 zaposlenih, proizvodi profile i ima podružnicu u Srebrenici. Oni prave ručne kočnice za BMW”, pojašnjava Ferhadbegović.
Kupci Volkswagen i Opel
Kupci su Sitech iz Wolsburga, koji montira Preventove presvlake za Volkswagen, zatim Johnsons Control u Zwickau, te dijelove za Opel Mokku i Corsu u Španiji, odnosno Njemačkoj.
“Izvoz je u 2014. povećan za 10 posto u odnosu na 2013. Bili smo jako konkurentni na tržištu. Imali smo podršku lokalnih vlasti u izgradnji objekata, svi dokumenti su bili blagovremeno ispoštovani. Ova hala je napravljena u roku od tri mjeseca, kako smo investirali, tako smo dobili sva odobrenja koja su nam bila potrebna”, kaže Ferhadbegović.
Prevent, kaže ona, može biti primjer drugim kompanijama kojima se mora dati šansa kako bi ulagale, otkrile svoje potencijale i pronalazile nova tržišta. U svakom biznisu postoje određeni rizici i bojazan, kaže Ferhadbegović i dodaje da iskustva direktora Harisa Rahmana govore da se na putu ka uspjehu mora ići korak po korak.
“Kako smo uz trud i energiju napredovali, tako smo se i proširili. Mogli smo napraviti veću firmu odjednom, ali pitanje je da li bi se to isplatilo. Nije lahko ostati konkurentan na tržištu, veliki su zahtjevi kupaca, ali formula uspjeha je to što smo ulagali dosta truda i bili jedan veliki tim. Povjerenje se stiče kvalitetom i poštivanjem rokova. Ovo je zdrava sredina koja je željna rada i da pokrenemo nešto”, zaključuje Ferhadbegović.
Još jedna uspješna kompanija je Bekto Precisa koja je s radom počela 2005. godine s osam zaposlenika. Vrata ove kompanije uvijek su otvorena za vrhunske inžinjere i kreativne ljude koji žele okušati sposobnosti u industrijskoj grani. Startovali su kao porodični biznis bez velikih ambicija, kaže generalna direktorica Enisa Bekto, no, kako se posao vremenom širio, odlučili su kontinuirano ulagati u opremu i zapošljavanje ljudi kako bi zadovoljili novim zahtjevima kupaca.
“Od tada je prošlo deset godina i trenutno zapošljavamo oko 500 ljudi, imamo više od 300 najmodernijih proizvodnih mašina na prostoru od oko 50.000 kvadrata. Prije dvije godine započeli smo investiranje u nove proizvodne pogone u Vitkovićima i već smo pri kraju završetka nekoliko hala. Kad se taj investicioni ciklus završi, u narednih nekoliko godina, tamo će raditi još nekoliko stotina novih uposlenika”, kaže Bekto.
S obzirom na teške uvjete poslovanja u BiH kao i na svjetsku ekonomsku krizu, ona je zadovoljna poslovanjem kompanije, ali bi rezultati mogli biti mnogo bolji da su okolnosti drugačije.
Svi nas svojataju
“Svih deset godina investiramo vlastiti novac koji osiguravamo kod komercijalnih banaka kako bismo održali posao i zaposlenost gotovo bez ikakve podrške državne vlasti i, vjerujte, da se često pitam ima li dalje smisla boriti se protiv vjetrenjača, protiv nelojalne konkurencije, štela i namještaljki na tenderima, bez poticaja, poreskih i parafiskalnih opterećenja”, naglašava Bekto.
Zastupljeni su na tržištu EU, SAD-a i Meksika, Bjelorusije i Bliskog istoka, ali nedovoljno na domaćem tržištu jer, kako smatra Bekto, iz nekih razloga jednostavno nisu dovoljno kvalitetni za domaće standarde.
“Od naše djelatnosti živi nekoliko hiljada ljudi, ali sve to nije dovoljno da bismo zaslužili tretman u vlastitoj zemlji kakav zaslužuje jedna ovakva kompanija”, kaže Bekto.
Pokrenuvši biznis, svjesno su prihvatili sve rizike s kojima su se susretali tokom poslijeratnih godina, kaže Bekto i ističe da su znali da neće biti nimalo lako. Ipak računali su na podršku državne vlasti kako bi im olakšala očuvanje djelatnosti i radnih mjesta.
“Kad se osvrnem unazad, vidim da su svi koristili naše rezultate kao primjer uspješnosti i rado su nas svojatali, a nisu učinili gotovo ništa da nam pomognu da budemo još bolji i uspješniji. Vjerujem da će nova vlast imati više sluha za privrednike i da će skinuti lance sa naših nogu koje su nam nametnuli svih prethodnih godina. Da li uopće možete pojmiti koliko je fiskalnih i parafiskalnih nameta administracija izgradila kompanijama koje se same bore na tržištu, od kojih, u konačnici, ovisi punjenje državnih budžeta. Svima su puna usta zapošljavanja samo što malo ko govori kako to realizirati u ovim nemogućim uvjetima. Ako i ovako ranjenoj privredi odsiječete krila, na čemu planirate letjeti”, upozorava Bekto.
Osim lokalne vlasti koja im je u administrativnom smislu izlazila ususret, vlast na višim nivoima nije shvatila da mora osigurati olakšice i poticaje za razvoj i očuvanje kompanija koje su se pokazale da mogu biti motor razvoja, kaže Bekto. Ona kaže da firme u dugoročnom smislu nemaju svijetlu budućnost ukoliko su oslonjene isključivo na vlastito investiranje i komercijalne kredite.
“Ukoliko se usporedimo s uslovima poslovanja u Njemačkoj, Austriji ili Italiji, onda ćete vidjeti da su oni u neuporedivo boljoj startnoj poziciji od nas. Borimo se sa njihovim kompanijama i kada dobijemo posao za, recimo, BMW ili Mercedes, mi ne možemo otići u banku s ugovorom i povući sredstva koja su nam potrebna da ga finansiramo. Mi moramo aplicirati za kredite i osigurati dodatne kolaterale da bi nam bio odobren. Njemačka kompanija može najnormalnije unovčiti ugovor bez bilo kakvih dodatnih kolaterala, što je mnogo jeftinije i efikasnije. Mi svu eventualnu dobit moramo prepustiti bankama umjesto da je plasiramo u vlastiti razvoj. Nismo imali sreće kod dodjele sredstava iz različitih grantova, na početku su nam govorili da smo suviše mali da bismo dobili poticajna sredstva, a danas da smo preveliki, pa opet ne ispunjavamo uvjete”, napominje Bekto.
Preuzeto iz magazina Dani.
ZADNJE VIJESTI IZ Biznis
