Radnici osam krajiških firmi nad kojima je proglašen stečaj u periodu od 2008.do 2012.godine nikad nisu dobili naknade za nezaposlene sa biroa. Iako su njihove firme dok su radile, uplaćivale sve zakonom predviđene dadžbine na lični dohodak, uključujući i naknade za nezaposlene. Polietilenka, Kombiteks, drvne industrije Sanica i Sana-samo su neke od firmi, koje su nekad zapošljavale hiljade radnika u tri smjene, a sada je nekadašnje uspješno poslovanje zamjenjeno stečajem. A radnici su, kao i u većini privatizacijskih priča-obespravljeni. Nisu dobili zakonom zagarantovane naknade za nezaposlene sa biroa. Drita Hamzić, radnica Kombiteksa u stečaju: “U novembru 2015.su nas pozvali da dostavimo knjižice, da je pripremljen novac za isplatu zaostale pare. Do danas još ništa.” Radnici Polietilenke od 2010. čekaju naknade koje mjesečno iznose 330 maraka. Mi smo ostišli na biro, završeno je ove godine, 5 godina 2015. i od tada nikad radnici nisu dobili ništa“, kaže Omer Selimović, radnik Polietilenke u stečaju.
A nije na radnicima krivnja, slažu se i u Zavodu za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona. Prvu grešku uradili su stečajni upravitelji koji nisu dostavili program zbrinjavanja radnika nakon proglašenja stečaja. Nakon toga, u biroima odbijaju radnike koji su se samostalno prijavljivali za naknade, a tu praksu nastavljaju i u Federalnom zavodu za zapošljavanje. I na kraju, Kantonalni sud u Bihaću odbija radnike koji su tužili za naknade za nezaposlene. “Sredstva imaju planirana za ovu namjenu, doduše nisu namjenski usmjerena za ove firme, i tu treba asistirati naša vlada i naši predstvanici sa kantona u višim institucijama vlasti”, rekao je Rifat Dolić, direktor Zavoda za zapošljavanje USK-a I dok se u Krajini raspravlja da li se skupštinskim zastupnicima trebaju sniziti naknade, dok se plate kantonalnoj vlasti broje u hiljadama, oni koji su svojim radom izgradili tople političke kancelarije, nalaze se na vjetrometini politikantskog prebacivanja odgovornosti. I sve ih je više koji obroke traže u narodnim kuhinjama.