Radnici uništenih firmi iz tuzlanske regije, njih oko 200, noć su proveli u Orašju, odakle će danas u devet sati krenuti na put prema Hrvatskoj. U Evropskoj uniji će zatražiti azil i nastojaće da dobiju priliku da napokon žive od svog rada. Vladi Tuzlanskog kantona poručuju: Krećemo u devet živjeti od svoga rada!

Nije izvjesno da će razočarani i očajni radnici moći ući na prostor EU, ima ih mnogo koji nemaju pasoše, ali su odlučni u namjeri da se u Tuzlu vrate tek kada sa vlasti siđu oni koji ne vode brigu o radnicima i njihovim porodicama i kada dobiju šansu da rade i radom prehranjuju svoje najbliže.

Ovi radnici u srijedu su pošli iz Tuzle pješke prema državnoj granici. Na taj su se korak odlučili jer nemaju posla, a za to odgovornim smatraju Vladu Tuzlanskog kantona (TK) koja ih je u više navrata prevarila, davala obećanja i ulivala nadu, a na kraju od svega toga nije bilo ništa.

Jučer je sve prevršilo mjeru nakon što je Vlada TK obećala radnicima uplatu jednokratne pomoći od 300 KM i porodični paket u vrijednosti od 100 KM. Da su dobili obećano, radnici bi se vratili u Tuzlu, gdje bi se nastavili boriti za pravo na rad. Međutim, zbog nepostojanja zakonske mogućnosti da im budu isplaćene pare, sve se svelo na paket. Još jedno poigravanje sa njihovim sudbinama nisu mogli prihvatiti i odlučili su završiti svoj put. Krenuli su, odlučniji nego ikada, na put u EU, gdje će zatražiti azil.

U Tuzli nije najavljena sjednica kantonalne Vlade ili bilo kod organa koji želi zaustaviti očajničke poteze radnika Aide, Konjuha, Livnice Tuzla i DITA-e. Radnici ne traže pare, niti jednokratne pomoći. Oni traže da im se omogući da rade, da imaju svoje prve, druge i treće smjene. Traže umor nakon napornog dana i redovnu plaću svaki mjesec.

Izgleda da samo u BiH takvi zahtjevi zvuče gotovo kao naučna fantastika.