Na današnji dan 1955. godine u bivšoj Jugoslaviji u kragujevačkoj “Crvenoj zastavi” počela je proizvodnja “fiće”, odnosno zvanično “Zastave 750”, vozila koje je postalo pravo narodno vozilo, koje je postalo simbol bivše države i koga se i danas mnogi rado sjećaju.

Zastava 750 je službeno ime malog automobila, koji je na području bivše Jugoslavije bio poznat i kao “fićo”, “fića” ili “fiček”, a proizveden je prema licenci Fiata 600, predstavljenog 1955. godine, na sajmu automobila u Ženevi, kao simbol poslijeratnog talijanskog ekonomskog napretka.

Nekoliko godina ranije Fiatov glavni inženjer Dr. Dante Giacosa (1905.-1996.) je dobio zadaću konstruirati malo vozilo, koje će za razliku od legendarnog Topolina, kojeg je projektirao još davne 1936. godine i koji je postao uzor mnogim proizvođačima malih automobila širom svijeta, omogućiti ugodan prevoz za četiri putnika.

Proizvodnja od 1955. – 1985. godine

Zastava je “fiću” proizvodila do 1985. godine. Prvo je proizveden 600D, s motorom od 633ccm, kao pokusna verzija u sklopu suradnje Fiat – Zavodi Crvena Zastava u Jugoslaviji 1962. godine počinje serijska proizvodnja Zastave 750, automobila gotovo identičnog kao Fiat 600D. U tom trenutku produktivnost i tehnološki razvoj u tvornici Zastava identičan je Fiatovim pogonima. Razlike nastaju 1970. godine, kada Fiat prestaje s proizvodnjom ovog modela.

Prvi model je bila Zastava 750M, nastala direktno od verzije Fiat 600E, koji je imao ugrađen snažniji motor od 767 ccm, termostat i zatvoreni sistem za hlađenje. Prve varijacije unutar jugoslavenskih modela većinom su pratile dotjerivanje originala, a najvažnije među njima uključuju premještanje otvaranja vrata, uklanjanje kromiranih letvica sa karoserije vozila i postupno uvođenje modernijih mehaničkih sklopova sa novijih Fiatovih modela.

Uvodi se i verzija “Luxe” sa sitnim promjenama izvana i luksuznijim interijerom koji uključuje mnoštvo kromiranih i plastičnih detalja, novi okvir brzinomjera i dodatnu policu. 1975. godine dolazi poboljšani osnovni model i novi, Zastava 750S. Oba modela se odlikuju promijenjenim interijerom, “Luxe” brzinomjer postaje standard, novi su Fiatovi prekidači i volan koji je preuzet iz Fiata 126. Zastava 750 S imala je nov i jači motor od 22 kW, koji je omogućavao ovom mališanu maksimalnu brzinu od 120 km/h.

Maksimalna brzina do 125 kilometara na sat

Modeli se nastavljaju modernizirati do 1980. godine, a to se odnosi na sitne promjene uglavnom na interijeru. 1980. godine na beogradskom sajmu predstavljen je model Zastava 850, dotjerani i pojačani “fićo”, s većim i jačim motorom od 843ccm i 23,4kW preuzetim iz Fiata 850, koji je imao maksimalnu brzinu od 125 km/h.

U skladu s njim, u prodaju su pušteni dorađeni modeli sa oznakom 750; također dotjerane vanjštine, interijera i mehanike. Od tada počinje proizvodnja ovog modela paralelno sa modelima koji su i dalje nosili oznaku 750: 750 L (Luxe model ukinut), 750 LE, 750 LC, 750 SC, 750 SE. Posljednji od ovih automobila proizveden je 1985. godine.

Fićo je bio istinski simbol nekadašnje Jugoslavije, a iako je davno nestao sa proizvodnih traka, mnoštvo ovih automobila može se vidjeti na ulicama gotovo svih gradova nekadašnje Jugoslavije. Neke ovaj automobil vraća u mladost, a neki ga i danas voze, kažu, zbog ekonomičnosti.