Odbijanje početka pregovora o proširenju EU-a sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom kroz francuski veto izazvalo je veoma loše učinke u čitavoj regiji Zapadnog Balkana. Još se jednom jasno pokazalo da Evropa ne ispunjava svoja obećanja i kroz to ulazi u pravu krizu vjerodostojnosti. Tačno je da zahtjevi Evrope za vladavinom zakona moraju biti uvaženi među zemljama kandidatkinjama. Sjeverna Makedonija i Albanija su pak pokrenule procedure smjernica dobijenih od EU-a, kao što je i sama Evropska komisija to potvrdila. Odbacivanjem narednog koraka u pravcu EU-a te se dvije zemlje, kao i cijela regija, vraćaju unazad.
Za šest zemalja Zapadnog Balkana postavlja se pitanje: šta sad?
Put u EU je, kako to sada izgleda, na neodređeno vrijeme zazidan. Zašto bi sada te zemlje trebale nastaviti raditi na zahtjevima za članstvo u EU, kada im je jasno pokazano da je proširenje EU-a zapravo zaustavljeno iz drugih razloga? Evropa je bila svjesna opasnosti da se te zemlje mogu okrenuti u pravcu istoka. Uprkos tome EU radi jednu tako ozbiljnu, neki čak kažu povijesnu grešku i ne ispunjava svoja obećanja. Neki, poput trusta mozgova ESI, zalažu se sada najprije za integraciju šest zemalja zapadnog Balkana u evropski ekonomski prostor, kao prvu konkretnu stanicu na njihovom putu u EU. To je pokrenulo veliku evropsku diskusiju. Mnogi su protiv toga.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u intervjuu za austrijski “Der Standard” 21. oktobra 2019. jasno rekao: “NE za pregovore s EU-om će u Srbiji voditi ka tome da EU postane još nepopularniji i da mu se manje vjeruje. […] Ali mi se brinemo za sebe. Moramo riješiti naše odnose u regiji. A imamo i dobre odnose s Kinom, Rusijom i Turskom.” I Srbija je odmah potpisala sporazum s Euroazijskom ekonomskom unijom, iako to nije kompatibilno sa članstvom u EU-u. Rusija je odmah pozvala Sjevernu Makedoniju i Albaniju da i one to urade.
Kakvi su to nevjerovatni razvoji događaja? U Evropi nedostaje zajednička strateška politika, nedostaje jasnoća u pogledu naših interesa i naše vizije za rješavanje problema na Balkanu. Vrlo je teško razumjeti što pri tome misli aktuelna politička elita u Evropi.
Zato je izuzetno važno da barem NATO ima veće prisustvo na Zapadnom Balkanu. Albanija i Crna Gora su već članice NATO-a, a i Sjeverna Makedonija se nalazi pred članstvom. Samo Srbija ne teži ka članstvu u NATO-u, što pretežno važi i za srpski entitet u Bosni i Hercegovini (BiH), Republiku Srpsku (RS). RS lojalno prati Srbiju i protivi se članstvu u NATO-u, iako je godinama ranije s tim bila saglasna i službeno je potpisala zahtjev BiH za Akcijski plan za članstvo u NATO-u. To sada uzrokuje velike probleme i političku blokadu u Bosni i Hercegovini. Vlada u Bosni i Hercegovini, nakon izbora u oktobru 2018. godine, još uvijek nije formirana, jer se Republika Srpska predomislila i više ne poštuje postojeće pravne sporazume od ranije. RS odbacuje aktiviranje takozvanog MAP-a (Akcijski plan za članstvo) i blokira put Bosne i Hercegovine u NATO. Jaki čovjek srpskog entiteta Milorad Dodik, koji je sada i član Predsjedništva BiH, održava dobre odnose s Rusijom, koja se protivi širenju NATO-a na Zapadnom Balkanu i sve jače se bori za neovisnost Republike Srpske. Dok Rusija kroz konkretne korake jača svoj utjecaj u regiji, EU daje prazna obećanja. Tako se povećava opasnost od budućih ozbiljnih sukoba, u slučaju da Dodik konkretnim koracima nastavi slijediti svoju najavu odcjepljenja i pripoji RS Srbiji.
Čak je i srbijanski predsjednik Vučić, koji je inače u javnosti vrlo oprezan po pitanju svojih izjava o Bosni i Hercegovini, u oktobru u intervjuu za “Der Standard” postavio pitanje o referendumima za nezavisnost u bivšoj Jugoslaviji: “A zašto se danas ne dozvoli jedan takav referendum u Republici Srpskoj?”. Time je ciljao u pravcu neovisne Republike Srpske, jer ga ljuti gubitak Kosova i vjeruje da svojim biračima za to mora ponuditi odštetu: “Ali Srbi su jedini koji nemaju pravo na samoopredjeljenje. Srbe ljuti kada čuju da su drugi učinili sve po međunarodnim standardima, ali kada oni sami nešto zatraže, za njih neće biti napravljen slučaj “sui generis”.”
Postoji realna opasnost da neuspjeli EU pregovori između Srbije i Kosova dovedu do otvorenog sukoba i da će to imati fatalne posljedice za Bosnu i Hercegovinu. Izuzetno važnu geografsku ulogu ulogu tu igra Distrikt Brčko u Bosni i Hercegovini, koji se nalazi između Republike Srpske i Srbije.
O tome sam razgovarao sa Stoltenbergom, jer je vrlo važno da osim EUFOR-a, NATO koji je u Bosni i Hercegovini prisutan od kraja rata 1995., tamo pokaže veću vojnu nazočnost kako bi se izbjegle teže posljedice.
Evropa mora protrljati oči i konačno se probuditi.
Prof. dr. ChristianSchwarz-Schilling bio je od 1982. do 1992. ministar za telekomunikacije u njemačkoj vladi kancelara Helmuta Kohla. U znak protesta zbog suzdržanosti njemačke vlade tokom rata u BiH podnio je ostavku. Deset godina bio je međunarodni medijator za BiH, a od 2006. do 2007. obavljao je dužnost visokog predstavnika Evropske unije u BiH.
ZADNJE VIJESTI IZ Izdvojeno Region
