Smrt nas fizički odvaja od dragih osoba, zauvijek prekida naše svakodnevne navike, druženja i razgovore, ali ima nešto što smrt sa sobom ne može odnijeti. To su sve one lijepe slike sjećanja na trenutke koje smo zajedno provodili, priče kojima smo ispunjavali dan, upute za život koji živimo. I danas voljeni sine zbrajam sve uspomene, izvlačim i najmanji detalj iz najudaljenijeg dijela sjećanja i prizivam sve dane zajedničkog druženja, i svega onog što smo zajedno proživjeli. Nedostaju mi dani sa tobom… Dok živim ostaćeš u mom srcu. Nedam te zaboravu.
TVOJI: mama Rešida