Draga i voljena majko, već dugo te nema. Prošle su dvije godine otkako kroz život koračamo sami, bez tvoje sigurne ruke da nas vodi, osmijeha da nas hrabri i riječi da nas utješe. Ipak, sjećanja na lijepe trenutke ponekad navru, ničim izazvana, izmame osmijeh na lice i probude ponos u grudima jer smo imali sreću i čast da nam ti budeš uzor. Zbog toga, dok smo živi čuvaćemo uspomenu na najljepše trenutke s tobom i zajedničku sreću.
TVOJI: sinovi Sejdo i Rasim s porodicom i kćerke Mevlida i Rasima s porodicom.