Draga majko, evo prođe i 12-ta, a slijede i druge godine suza koje nikada neće stati, rana koje nikada neće zarasti i praznine koja se nikada neće popuniti. Ovako smo mi majko ostali poslije tebe. Hvala tvojim rukama što su nas milovale, vodile, nosile i dizale. Hvala ti na tvojoj čistoj i iskrenoj ljubavi koju koju si nam godinama pružala. Tvoj odlazak ne može biti jači od tvoga života u našim srcima.
Zauvijek te se sjeća tvoj voljeni sin Ismet, unuka Ilhana i snaha Fatma.
—————————————————————————————————————–
Majko naša, 12 godina je prošlo otkako nas život iznevjeri. Evo koračamo mi lagano, dan po dan, tuga ne jenjava,a bolan nam je svaki novi dan. Iako je bolno, ipak zahvalni smo i sretni što smo baš tebe majkom zvali, što si bila, a i sada si dio naših misli, uspjeha, dio svakog našeg dana. Tvoj osmjeh je zauvijek zapamćen u našim mislima, svako sjećanje na tebe tjera nas mislima da život mora ići dalje, ali naše sjećanje na tebe vječno i naša ljubav prema tebi ostaće zauvijek urezana. S tugom i srećom, radošću i bolom i svime što nam život nosi.
Zauvijek te se sjeća tvoja voljena kćerka Fatma iz Cazina.
—————————————————————————————————————-
Mila majko, kada se sjetimo djetinjstva viori nam tvoj lik pred očima. Svojim vrijednim, toplim rukama podigla si svako od nas, slagala nam čistu odjeću, kuhala ukusna, mirisna jela koja niko nadmašiti neće moći. Grlila nas i milovala…Svaki posebni trenutak u našim životima obilježen je sjećanjem na tebe. Hvala ti što si srećom ispunila moj život, što si moje srce ispunila ljubavlju i dobrotom.
Zauvijek te se sjeća tvoja voljena kćerka Rasema Mašić, zet Džafer i unučad iz Njemačke.