Sjećanje na

MEVLIDA-LIDA LIBIĆ

-

Draga naša tetka, ova poema i pjesma su za tebe. To si voljela i to će najbolje sve reći…Prošla je godina, a mi se još uvijek s tobom rastajemo.Još si tu i ostaćeš, jedna, jedina i nezamjenjiva Lida u našim srcima. Draga tetka, čuješ li nas? Volimo te… Sva tvoja djeca

Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matoš

Objavljeno

20.05.2020

Obavijesti Prijatelje