Prolaze dani, prolaze godine… ali ne prolazi bol, nedostajanje… U našem srcu sve je ostalo isto, ništa se promjenilo nije… Još si tu, još nedostaješ, još uvijek rane bole…Ne postoji vrijeme koje boli sklanja… niti vrijeme može iz snova ukloniti ono što noću srce sanja…. Neizmjerno nam nedostaješ, ali se tješimo mislima i sjećanjima na zajedničke provedene trenutke.
Svoje vječno sidro, prije četiri godine, zauvijek si bacio u svom rodnom mjestu. Nije kraj tvojoj dobroti, nije kraj tvojim vrijednim rukama, dok te vole i spominju tvoji najdraži..
TVOJI: supruga Ćetiba, kćerke Esma i Zlata sa porodicom