Prođe evo devet godine otkako nisi sa nama, ali si svaki dan i svaki sat u našim srcima. Stoji prazno ono tvoje mjesto za stolom, a miris tvoje kuhinje još se svjež zadržao u našem domu. Eh, umjela si što niko, sve sa svoje dvije vrijedne, meke ruke.Odzvanja još tvoj osmjeh hodnicima, a svaka lijepa i mudra riječ još se prepričava u predvečerjima kada nas uhvati ona dobro poznata sjeta. Život se nastavlja, ali ćete se zauvijek sjećati tvoji najmiliji…