Kada u životu izgubiš osobu koju si volio, sa njim je otišla i jedna boja tvog života. Dalje se nastavljaš boriti i živjeti bez te boje, ali sa mnogo drugih koje su ostale. Tvoj odlazak odnio je naše najljepše boje. Naš život nije više isti. Ni mi nismo oni stari. Ali znamo da smrt nije kraj. Kraj je zaborav, a mi tebe nikada zaboraviti nećemo. Svakoga dana naša je tuga prisutna, samo se mi s njom učimo lakše nositi. Nedostaješ, svakoga dana.. Puno te vole tvoji najmiliji.
…………………………………
Kažu da je u kafanama gazda duša posla. Mi smo svoju izgubili ima godinu dana. Učimo se živjeti bez nje. Ostala su sjećanja ne tebe kojih se svakog dana sjetimo i koje spominjemo. Tako se lakše nosimo s bolom. Neodstajat ćeš za sve ono što dolazi. Da te pitamo za savjet, da nas bodriš. Nasmiješ i onako se simpatično unervoziš. Nedostaješ i gostima, znamo. Nema onog lica koji je znao sa svakim sjesti, i sa svakim prozboriti. O svim temama pričati. Mi još učimo i upoznajemo se međusobno, i skoro jedina tema sa svima si TI. Ponos je biti dio tvog naslijeđa kojeg s velikom pažnjom čuvamo jer dok je nas bit će i tebe. Nadam se da si s nama zadovoljan, da nas čuvaš i da si sada na nekom mjestu sa tvojim prijateljima kojih si uvijek imao mnogo. ..Nedostaješ