Dragi tata, znam da tamo sa vječnog svijeta gdje si otišao, budno gledaš na mene, znam da si tu negdje, osjetim ponekad tvoju blizinu.. Onog dana kada si otišao, nije dio mene otišao sa tobom, već naprotiv dio mene je ostao, sve drugo je otišlo.. Da želje mogu da vrate nekog, ti bi opet bio uz mene, da te zagrlim i da ti kažem koliko mi nedostaješ. Ponosan sam na sebe jer sam dio tebe, u meni kuca tvoje srce, u meni je ostao tvoj karakter, dobrota i vrline tvoje. Smrt ne postoji, ljudi umiru kada ih svi zaborave. Ti si samo otišao na bolje i ljepše mjesto,.. Postao si melek čuvar moje sreće i tuge, uvijek ću čuvati sjećanje na tebe, i nikada te neću zaboraviti… Tvoj sin Nedžad
————–
Dragi naš dide, moglo je još da potraje naše druženje, ali božija volja je bila takva da si morao otići.. Hvala ti na godinama koje si proveo uz moje i sestrino djetinjstvo, ja ću te se sjećati kao da si još tu samnom, a sestra je još uvijek mala pa oprosti joj ako zaboravi neke trenutke provedene sa tobom. Zato ću ja biti tu, da je podsjetim koliko si nas volio…Zauvijek ću te voljeti i nikada neću te zaboraviti. Tvoj unuk Danijal i unuka Danila
———-
Vrijeme prolazi , ali nama je sve teže. Svjesni smo da se moramo pomiriti sa sudbinom. Tog 30-og aprila prije godinu dana odjeknulo je kao grom iz vedra neba, vijest da si nas napustio, a do dan prije smo se smijali, šalili i niko nije mogao ni pomisliti da više nećeš biti sa nama.. Sudbina je htjela da tvoji posljednji koraci budu baš na istom mjestu, istoj avliji gdje si i napravio svoje prve korake, u svom Todorovu na Ćulumku a svi znamo koliko si bio vezan za to mjesto.. Bio je mjesec Ramazan, vrijeme ikindije , klanjao si svoj zadnji namaz, nesluteći da za koji minut zauvijek odlaziš sa ovoga svijeta. Da si mogao da biraš mjesto, vrijeme i mjesec svoje smrti, sigurno bi odabrao isto..Hvala ti za sve što si učinio za nas. Tvoji najmiliji : supruga Halima, sinovi Nihad i Nedžad, unuk Danijal i unuka Danila