Danas, 04. oktobra navršilo se deset godina kako nas je zauvijek napustila naša draga, nikad prežaljena:
Deset tužnih i teških godina, punih tuge i sjete…Draga naša, sjećanje na tebe vraća nas u dane koje smo provodili skupa, lijepe trenutke zajedničkog druženja i radosti, a istovremeno bolno bode naša srca podsjećajući nas da se ti dani nikada više neće ponoviti. Teško nam je i danas, kao i onog prvog dana kada si zauvijek otišla, nadamo se na neko bolje, i mnogo, mnogo ljepše mjesto.
Bol, tugu i prazninu nastale tvojom smrću ništa može odagnati. Ne postoje utjeha niti zaborav… Samo praznina i tišina, puni tuge i sjećanja na tvoju dobrotu, plemenitost, ljepotu i osmijeh kojima si nas obasipala.
Sjećanje na tebe nikada neće izblijediti dok je tvoga roda. Uvijek ćemo njegovati vrijednosti koje si nam prenijela. Neka ti je vječni rahmet.